Produzeno dojenje - mamina dobra volja ili blagodat prirode?

[Pahuljica]

U naslovu sve rekoh. Moj bebac sada ima 'samo' 4 mj. Naravno, dojim je i jaaaako uzivam u tome. Kada pomislim na buduce nedojenacke dane bude mi jako tesko. Tako bih voljela jednoga dana pridruziti vam se u ovom podforumu produzenoga dojenja.

Dakle, iskusni 'produzeni', da li je visegodisnje dojenje dobra volja majke da doji, odnosno bebaca koji uziva u ovakvom druzenju sa mamom, ili ipak ovisi i o 'sudbini prirode', odnosno o necem drugom sto mi sada i ne pada na pamet, a sto bi nam se moglo preprijeciti u ovom uzivanju.

[momtobe]

Ja dojim 16 mjeseci.
Što dulje dojim, to manje razmišljam o tome. Mislim da ako dojenje prihvatiš kao nešto normalno, normalno kao što je normalno biti trudan, roditi, voljeti...onda kao prvo prestane postojati "granica" produženog dojenja. Gledaš dijete kako odrasta, kako npr. prestane puzati nakon što prohoda, pa valjda tako i prestane dojiti u nekom trenutku koji je pravi za prestanak.
A sad, što se može uplesti...okolina, nedostatak podrške i razumjevanja. Jedino to je ono što me svakodnevno podsjeća kako moje dojenje nije "normalno" u ovom društvu, i makar se trudim, ne mogu reći da to na mene ne utječe. Brinem se da će skoro i moje dijete osjetiti tu neku kombinaciju nelagode i nesigurnosti koju ponekad osjećam.

[zrinka]

prodzeno dojenje se jednostavno dogodi, i kad se dogodi i dok se dogadja sve ti je nekako prirodno i ne mozes drugacije ni zamisliti...i ne zvuci ti produzeno nego bas koliko dugo i treba biti...

mislim da je kod dojenja bitna jedna stvar, ne razmisljati, ne misliti, ne koristiti mozak nego koristiti srce, nekako se prepustiti i slusati sebe i svoj unutarnji glas...

nekome ne ide, i cuje unutarnji glas koji vice dosta
nekome ide i to mu je bas to...
netko se ne moze oteti dojmu da mu je to neobicno jer nije nikad vidio produzeno dojenje prije a ne zeli biti jedno od onih cudnih tj jedna od onih cudnih pa prestane, reklo bi se, ipak po utjecajem okoline...

ali ono sto jest zaista - to je da mlijeka ne nestaje preko noci, nije priroda ili sudbina nama dugodojilicama posebno naklonjena, sto cesto cujem - blago ti se kad jos imas mlijeka...
jer mlijekao ima dok god ima sisanja...

i eto, svaki odnos majke i dojenceta je drugaciji, kao i svaki odnos dvoje ljudi...neka djeca osjete majcinu nelagodu pa doje samo kad su sami i kuci, neka osjete majcinu nelagodu pa onda bas traze samo onda kad su vani i okruzeni ljudima...
i tako...
nema tu previse dobrih savjeta..
osim onoga da radis kako mislis da je najbolje...
i nastojis uzivati u svom djetetu, dojeci ga ili ne....glavno je da ste oboje zadovoljni....

a meni produzeno dojenje, kao i mom djetetu, zbilja pruza zadovoljstvo

[Olivija]

Zrinka:

[lukica]

pa to ti je pomalo ovisnost....
jednom kad se navučeš teško je prekinuti...i to je prirodno

[Pahuljica]

pa to ti je pomalo ovisnost....
jednom kad se navučeš teško je prekinuti...

Ziva istina!

[babyiris]

Mislim da je potrebno i puno snage i odricanja s majčine strane, pogotovo kad je okolina neodobravajuća.

[sunca]

evo, drugi put dojim preko dvije godine i oba puta sam rekla da neću preko šest mjeseci dojiti.

mislim da je to stil života, a ne nekakva odluka.

često se susrećem sa komentarima tipa da sam sretnica što još uvijek mogu dojiti i ja odgovorim da valjda jesam, ali ne mislim tako.

mislim da je za moje produženo dojenje najviše zahvalan moj sin koji je imao mjesec dana kada mi se na cici napravio gnoj čvor koji sam morala rezati i narednih mjesec dana djete nije imalo dovoljno mljeka pa sam ga morala nadohranjivati formulom. sve teorije su govorile da je tu kraj našem dojenju, međutim, čim sam se ja malo oporavila i cice stabilizirale djete je počelo odbijat dudu i vratilo se cici. tu sam zaključila da su bebe nepopravljivi cicoljupci i da cica lječi sve rane i rješava sve probleme i više im nisam mogla uskratit to zadovoljstvo.

[leonisa]

Mislim da je potrebno i puno snage i odricanja s majčine strane, pogotovo kad je okolina neodobravajuća.

ovo je bas tuzno
predivni osjecaj uzajamnog davanja-primanja ljubavi ne bi nista smijelo pokvariti...bas kak vele TBFovci "nista mi nece ovi dan pokvarit"....

zrinka

[kloklo]

Momtobe, Zrinka, Sunca

Potpisujem se pod sve i posebno podvlačim ovaj dio o uključivanju srca

Ja ne znam jel mi više smiješno ili čudno kad me izbečenih očiju pitaju: A ti joooooooš imaaaaaš mlijekaaaaaaaaaaa? :shock:
Pa naravno da imam, nije valjda pobjeglo u šumu 8)
Dok ima potražnje ima i ponude. I tu ne mislim samo na konkretan proizvod - mlijeko, već dokle god moje dijete bude tražilo i uživalo u dojenju, ja joj ga neću uskratiti. Toliko je nježnosti, toliko ljubavi u zraku kad ona nasloni svoju još uvijek malenu glavicu na moje grudi da pomislim kako je to stvarno krajnje neobično što smo, kao žene, dozvolile da nas itko ikad uvjeri da mama "mora" u jednom trenutku samoinicijativno staviti točku i nasilno završiti tu divnu vezu sa totalno blesavim objašnjenjem "da ima i drugih načina za pokazivanje ljubavi". Naravno da ima ali zašto uskraćivati djetetu jednu prellijepu stvar samo zato jer ima i drugih prelijepih stvari, zar to nije bedasto

Uglavnom, da ti zapravo odgovorim, dugo ćeš dojiti ako te to bude ispunjavalo srećom i ponosom koji će te nositi preko svih eventualnih prepreka. Zračenje tvoje sreće može imati čudesan utjecaj na tvoju okolinu. Oko mene su bili dosta skeptični i bilo je razdoblja kad sam "okolo kere" dobivala brižne savjete "da bi sad bilo dosta" ali kad bi ja svrnula svoj pogled pun zaprepaštenja i narazumijevanja na govornika i pitala o čemu to zaboga lupeta i to ponovila svaki put kad bi se krenulo s tom pričom, moja samouvjerenost je razbila njihove klimave argumente i sad svi u zboru pjevaju himnu dojenju koliko god trajalo, čak to rade s uvjerenjem, što si upisujem u veliku pobjedu

Slušaj svoje srce i ne možeš pogriješiti

[Sanela-Naja]

Zrinka

[željka!]

Zrinka

[Riana]

dojenje iza godine dana je nešto predivno, jer do onda cica je malima hrana i utjeha, ali kad krenu govorit o cicanju, kad se maze, kad stignu biseri dojenja, tu sreći nema kraja

vi samo uživajte i dojite

[cvijeta73]

zrinka, lijepo si to napisala.
ja sam npr. imala ideju o dojenju do godine dana. ali onda se pojavio jedan "problem", a to je da prvi rođendan bebama stvarno ništa ne znači po pitanju prestanka dojenja. tu se obično poklapa i početak rada mama i, barem je kod mene tako, sad sve ideje o prestanku dojenja naprosto odmah padaju u vodu. čim dođem doma, ona se toliko veseli i odmah namontira na cicu i onda malo cica, pa se malo smije pa opet malo cica pa malo skače pa opet malo cica pa napravi đir po dnevnom puzeći pa opet malo cica - i tako prvih sat vremena. to joj je tolika sreća i zadovoljstvo da bi morala biti valjda najveća vještica da to prekinem.

s jurajem nisam radila do godine i pol i on je u tom razdoblju sam prestao - jedan dan je samo okrenuo glavu ujutro, pa okrenuo glavu popodne pa opet okrenuo glavu prije spavanja. i to je bilo to - i isto nikakve tuge nije bilo jer je bilo tako prirodno da nisam niti primijetila da smo završili s tim jednim posebnim periodom u životu.

jedino što me je brinulo u slučaju s marom je kako će ona bez cice kad počnem raditi - no i to se pokazalo kao bezrazložna briga jer dok mene nema u blizini, zna ona dobro da nema niti cice. i opet je zadovoljna.

[jurisnik]

Mi sisamo 15 mjeseci. S godinu dana sam počela raditi i, naravno, da su me uvjeravali da je bolje da prestanem jer kako će ona podnijeti da me nema ako još sisa. I kod upisa u vrtić me ravnateljica pitala šta mislim s time jer da je teško umiriti dijete koje sisa. Naravno, nismo prestali i ona bez problema može biti bez sise dok mene nema a kad dođem se prikopča i sve nadoknadi. A osmijeh nakon toga jednostavno predivno.

[M.a.r.t.a]

Sunca je lijepo rekla - to je stil života.
I to ne može razumijeti onaj ko nije provao.
Dojenje malog djeteta jest lijepo, znaš da mu pružaš ono što mu najviše treba, znaš da si mu najbitnije biće na svijetu, da si mu ljubav i hrana, sve. Ali ja sam istinski počela uivati sa Karlovih 9, 10mj kad je već počeo nagovještavati da želi ciku, kad bi mi se uvukao pod majicu, počeo je maziti...
Često me ljudi pitaju do kada ću dojiti, a meni je najnormalniji odgovor - dok Karlo bude htio. Nezamisljivo mi je da mu iz nekog glupog razloga sada nakon 17.mj uskratim najveće zadovoljstvo, utjehu, uspavanku, ...

[sandraf]

zrinka, predivno napisano

ja nikad nisam imala definiran stav o prikladnosti duzine dojenja, ali znala sam da cu dojiti dok teorijski o njemu nisam imala pojma. cak ni danas kad (mislim) da znam puno, kad je moja ideja o nedefiniranoj duzini dojenja dobila cak i naziv "produzeno" - ne razmisljam previse o tome. dojenje je nesto u cemu obje uzivamo i ne opterecujem se uopce.

iako primjecujem, kako nam se blizi 3. rodjendan, da svjesno uskratim informaciju da ona jos uvijek doji. nekako mi je jednostavnije sutiti nego objasnjavati "u cemu je problem", a i postedim dijete predavanja "cica bljak, moras pustiti mamu, ti si vec velika...".

tako da mislim da puno ovisi o maminom stavu, ali definitivno i o volji malog sisavca (sin me je otpilio s dojenjem kad je navrsio 10 mjeseci). jednostavno se otkotrljao s kreveta i to je bio kraj.

[jadranka605]

Ja nisam razmišljala.
Jednostavno je bilo...prirodno da nastavimo.

To je kao da piješ vode i netko na pola čaše kaže: e sad ti je dosta!, a ti si još žedan.

[irenask]

Moj Karlo ima 2 god i 8 mjeseci, žalim jer naše dojenje prilazi kraju, već nekoliko mjeseci cicimo samo za buđenje a i sada se to prorijedilo na razmak od svakih nekoliko dana, savki put se pitam jel zadnji... odluka je bila samo njegova iako mislim da je prijelazna faza bila kad sam ga odvikavala od noćnih podoja oko 2 godine. I dalje mi nema slađe nego kad kaže "Mama ja bi cici" i kad se prišteka iako me sada u trudnoći bole.

[Tiwi]

Mislim da je potrebno i puno snage i odricanja s majčine strane, pogotovo kad je okolina neodobravajuća.

ovo je bas tuzno
predivni osjecaj uzajamnog davanja-primanja ljubavi ne bi nista smijelo pokvariti...bas kak vele TBFovci "nista mi nece ovi dan pokvarit"....

zrinka

SUper.. dok ne dodje novi sisavac.. no o tome bi trebalo na drugoj temi.

A na ovu temu - nemam pojma i nikad nisam znala kako uopće prestati osim da se to samo jednom desi..

[leonisa]

Tiwi

a o prestanku, tako i ja, jednostavno, putujemo

[Mihovil]

Kod nas je bila moja volja da uopće dojimo jer smo u bolnici prošli sva čuda. Sada, nakon skoro tri i pol godine dojenja kojem se ne nazire kraj, mislim da smo zajedno u tome. Ponekad mi je teško, ali njegovo spokojno lice sa sikom u ustima me ispuni zadovoljstvom i neizmjernom srećom što to traje tako "dugo".

Neki dan je sisao i po meni je to trajalo malo predugo pa sam mu nježno izvadila siku iz usta. On me je samo pogledao i pitao zašto sam to napravila jer bi on još sisao. To mi je bila dovoljna potvrda da činimo ono što je za oboje najbolje.

[ljerka]

S Emom je prst sudbine i neznanje odlučio da dojenje traje tek 5 mjeseci, sada mi ne pada na pamet prestati dok on to ne bude želio. Imam prijateljicu koja mi svaki put kaže da nisam normalna što ga "još" dojim jer da to nije dobro! Na takve se komentare ne obazirem jer kad čujem ono "mama, kikeeeee", sva se rastopim!

[klara]

Pahuljica dojenje je tvoja odluka, a ne sudbina. Naravno, pod uvijetom da znaš osnovne činjenice. "Imati mlijeka" nakon godine dana nije čudo prirode, iako puno ljudi to misli. (Znam neke mame koje bi možda doijle dulje da su bile svijesne da mogu utjecati na količinu svog mlijeka.)

[Anci]

Svi su u mojoj okolini imali u glavi tu neku granicu od godine dana :/
Ja nisam razmišljala da bih trebala prestati. Ni s godinu, ni kad sam počela raditi...ali onda je ona sama izrazila da više ne bi. Odbijala je. Imala je tad 15 mj.

Njena sestra sad ima 19 mj. i niti ona niti ja uopće ne razmišljamo o prestanku.

A da ljudi komentiraju, to je istina. Ali uvijek se nađe netko tko komentira i kinderbet i nekorištenje istoga i što ih puno nosiš...pa tako i ovo.

Bitno mi je ono što mi osjećamo. I da imam podršku MM-a

[MGrubi]

Na takve se komentare ne obazirem jer kad čujem ono "mama, kikeeeee", sva se rastopim!

ili kad ti kaže:
-mama sjedi tu (pored nje na kauč), ovdje ti je meko
onda ja sjednem, mala pruži rukicu i kaže:
-mama, molin te daj mi sikeee
(ne izgovara pravilno riječi, ovo bi bio prevod)

[MGrubi]

Ja nisam razmišljala.
Jednostavno je bilo...prirodno da nastavimo.

To je kao da piješ vode i netko na pola čaše kaže: e sad ti je dosta!, a ti si još žedan.

x

[Tatjanae]

prodzeno dojenje se jednostavno dogodi, i kad se dogodi i dok se dogadja sve ti je nekako prirodno i ne mozes drugacije ni zamisliti...i ne zvuci ti produzeno nego bas koliko dugo i treba biti...

Cini se da zrinka ima pravo. Prije odlaska u bolnicu, patronazna me je pitala da li sam se odlucila za dojenje, na sto sam joj rekla da cemo vidjeti sto ce biti. I tada sam stvarno tako mislila.

U bolnici sam vidjela kako mame polako odustaju i vrlo malo njih je nastavilo dojiti kada smo dosli kucama.

Znam neke mame koje nisu niti pokusale i rekle su jednostavno nemamo mlijeka.

Dojile smo isklucivo do 6 mjeseci i borila se sa okolinom koja je uvijek imala nesto za reci, a obicno je zavrsavalo "pa mojoj djeci nije nista iako su pocela jesti s 4mj..., ne pije vode ?! itd.

Pocela sam raditi nakon godinu dana i tada smo krenuli u jaslice. Nikakvih problema jedino sam postepeno dogurala tako da dojim ujutro i prvi puta nakon toga u 16:00.

Nema bolje utjehe kada je bolesna, kada je bole zubici sto izlaze ili samo da se pomazi prije nego sto zaspe.

Drzim vam fige da uspijes u svojoj zelji, ali nemoj to uzeti pod nesto sto se mora. Ako ide, ide, ako ne, opet dobro.

I upamti jednu stvar, dok je beba mala - ti si ta koja odreduje ritam dojenja. To je ono sto sam ja naucila na tezi nacin s njenih 4 mjeseca.

:D :D

[tridesetri]

kod mene stvari nisu isle tako spontano, nego sam vec i prije nego sto sam rodila odlucila da cu dojiti dugo. i tako s oba djeteta. dvije godine sam si postavila kao neki cilj, a ako uspije i dulje super!
ja volim cinjenicu sto sam kcer uspjela dojiti 2 godine, a sina (1.5 god.) cu vjerovatno isto toliko, ako ne i dulje ali u mnogim fazama mi bas nije uvijek bilo ugodno dojiti ali sam dojila jer mislim da je to jako vazno za djecu.
mislim da je duljina dojenja uvelike stvar mamine odluke.

[cvijeta73]

mislim da je duljina dojenja uvelike stvar mamine odluke.

pa ne bi se baš složila s ovim. moja odluka je bila da dojim do godine dana, ali se mara nekako toj mojoj odluci još odlučnije usprotivila
za razliku od juraja koji je donekle "poštivao" tu moju odluku i s 14-15 mjeseci sam prestao.

[AdioMare]

pa ne bi se baš složila s ovim. moja odluka je bila da dojim do godine dana, ali se mara nekako toj mojoj odluci još odlučnije usprotivila

Usprotivit će se ona tebi i za 2 mjeseca, i za pola godine i za godinu.
Ili ćeš ju pustiti do samoga kraja (koji može biti za 10 tjedana, kao i za 4 godine) ili ćeš donijeti odluku o kojoj priča 33.
Tako da se slažem s 33 kad kaže "uvelike".

[Veki]

mislim da je duljina dojenja uvelike stvar mamine odluke.

pa ne bi se baš složila s ovim. moja odluka je bila da dojim do godine dana, ali se mara nekako toj mojoj odluci još odlučnije usprotivila
za razliku od juraja koji je donekle "poštivao" tu moju odluku i s 14-15 mjeseci sam prestao.

Ja bi se složila sa ovom tvrdnjom, barem sam ja tako osjećala.
Uvijek sam osjećala da sam ja ta koja nudi, a djeca prihvaćaju. Čak sam mislila da ne bi ni skužili da prestanem nuditi. Naravno, da se to nije dogodilo.
Nikada nisam imala taj osjećaj da dijete traži, da je jako ovisno o dojenju. Ne kažem da nisu uživali i mljackali, ali nisam imala taj osjećaj. Bilo je više dok daš,super, ako nema ima nešto drugo. I jedan i drugi su sami izbacivali pomalo obroke i sami prestajali dojiti, da ja nisam ni skužila. Mogu reći da je kod nas stvarno sve išlo prirodno, bez razmišljanja.
Ali kažem, to je bila definitivno moja odluka jer stvarno mislim da sam mogla puno prije prestati dojiti. Nisam jer je MOJA odluka bila da će dojiti dok god budu željeli. Da su htjeli do škole, mogli su
Bilo mi je užasno žao dok je i mali prestao jer sam željela duuuuugo dojiti, ali on nije.
Najljepši mi je način na koji je maleni prestao dojiti ( sa 18 mjeseci).
Jedno jutro ja sam kao i obično digla majicu, a frajer je dao pusu u bradavicu i pokrio me. To see ponovilo i drugo jutro. Pusa i pokrivanje.
Kao da je rekao : O.k. bila si mi dobra, evo ti pusa, ne trebam te više, ajd bok . NIkad više nije htio ni primirisati

[cvijeta73]

pa ne bi se baš složila s ovim. moja odluka je bila da dojim do godine dana, ali se mara nekako toj mojoj odluci još odlučnije usprotivila

Usprotivit će se ona tebi i za 2 mjeseca, i za pola godine i za godinu.
Ili ćeš ju pustiti do samoga kraja (koji može biti za 10 tjedana, kao i za 4 godine) ili ćeš donijeti odluku o kojoj priča 33.
Tako da se slažem s 33 kad kaže "uvelike".

je, to stoji - pametno zboriš.

uglavnom, moja nova odluka je 18 mjeseci, pa ćemo vidjeti dalje. no, poznavajući sebe i svoju "ustrajnu" i komotnu prirodu (ovo se najviše odnosi na noćna buđenja koje cica rješava u 5 min)...
e da, morati će se ispuniti još jedan uvjet - a taj je da joj ta cica ne bude predstavljala više toliko zadovoljstvo i toliku sreću, jer to joj stvarno ne mogu ukidati. ili da meni postane preveliko opterećenje, a i to za sada ne igra.
veki, ovako je bilo i meni s jurajem - jedino što je on izostavio i pusu. takav scenarij priželjkujem i s marom, ali nikako oko njenog 4. rođendana.

[Anci]

takav scenarij priželjkujem i s marom, ali nikako oko njenog 4. rođendana.

A čuj, granice si počela pomicati!
Tko zna