Hajmo malo novih tema , zasjele smo na odbrojavanju

Da li vas je sve ovo promjenilo i koliko ?
Mene mnogo , priznajem . Prije sam bila brzator i planer , a inace mi je svaka briga trajala 2 dana , a onda udri Mujo u tepsiju . Imala sam visoko misljenje o sebi , mislila sam da nema toga sto ne mogu ostvariti . Prema preprekama sam trcala ..
Nisam imala bore .. Imala sam sjaj u oku .Bila sam razmazena . Nisam imala neko veliko postovanje prema MMu .Voljela sam ga ali sad vidim da nije bilo te povezanosti u kojoj sam ga smatrala jednakim sebi . Uvijek sam bila okruzena drustvom , nisam voljela da budem sama . Nisam vjerovala u Boga .

Sad?
Strah me bilo sta planirati jer se bojim izjalovice se . Svemu prilazim polako i beskrajno analiziram . Vise se ne radujem svojim uspjesima na bilo kojem podrucju .
Nista mi se neda . Pred svakom preprekom klonem .
Imam bore i nemam sjaj u oku .
Vise cak i ne placem i toga me najvise strah . Ojacala jesam .Sazrila jesam , ali mi je prag tolerancije sve manji i manji . Osjecam da sam postala zivcana . Na nepoznate ljude u prodavnici npr. banci ...nebitno ...lako planem , zbog sitnice .
Volim da budem sama .
Cesto ostanem radije sa knjigama nego da izadjem sa MM , a jos cesce se uhvatim kako razmisljam o Bogu .
Cesto se sjetim rijeci iz neke knjige , vise se i ne sjecam koje , u kojoj neko isto moli Boga da mu ostvari zelju jer ga ubija cekanje . I dobije odgovor " Zbog cega mislis da si vrijedniji od ostalih ljudi pa ne mozes da cekas . Zasto bas tebi prije svih drugih koji isto zele , da ostvarim zelju ? "
I tu se smirim ..