Mozda ova moja prica ohrabri neku mamu...
Dakle, dobila sam streptokok od djece, sasvim me unistio, morala sam piti antibiotike. Kad sam doktoricu zamolila da kod izbora lijeka pripazi na moje dojenje, rekla mi je da odmah moram prestati, da niti ne pomisljam na dojenje. Da cu nastaviti kad prodje... i poslala me infektologu jer joj nesto nije bilo jasno iz nalaza urina i krvi.
Infektolog je na moju zamolbu da kod izbora lijeka ima na umu da dojim pitao: "koji mjesec?" Na trenutak sam se zbunila jer nisam razumjela pitanje, a onda sam mu rekla "godinu i po".
"Pa jos dojite? Zasto jos dojite? to nema nikakvog smisla. Sastav vaseg mlijeka je takav da djetetu nosi vise stete nego koristi". Samo sam mu kratko rekla da ja imam drugacije misljenje ("e pa krivo mislite") i pustila njegove rijeci da se odbijaju u prazno...
Ali opet poslije razmisljam... vise me ne cudi ta njihova neinformiranost i neznanje. Cudi me kako su bas oni koji su najpozvaniji da poticu dojenje ulazu najvise napora da ga prekinu. Kao da se radi o drogi a ne o majcinom mlijeku. Otkud takvo neprijateljstvo i agresivnost naspram dojenju? Jeli moguce da je specijalist koji bi trebao najvise znati o korelaciji imuniteta i dojenja, tako duboko ogrezao u neznanju da stvara toliko negativan stav?
Iako sam se osjecala jako lose, procjenila sam da ce korist koju ce moje dijete imati dojenjem biti veca od eventualne stete koju cu nanijeti sebi... i bilo je sve u redu.


Odgovori s citatom
tvoj primjer nazalost nije rijetkost, s tim se susrela gotovo svaka dugodojilica.
):
, nadam se da si bolje
, ovisi o nacinu zivota, prehrani...
).
Ne mogu se izlučiti mokraćom i sl.
. Slijedeći put nek se malo pomuče pa nek nađu venu na lijevoj ruci.
