moram reci da sam se opet zbedirala. jedna kolegica s posla je neki dan rodila, uz sve moguce medicinske intervencije osim carskog. prije poroda sam bila pricala s njom i uvjeravala me kako nikako nije sigurno roditi doma, jer doktori ipak znaju najbolje i nikad ne znas hoce li doci do komplikacija. i evo, rodila je nakon cijelog dana dripa (iako je beba uranila tjedan dana), epiduralne, naravski rezanja i svih drugih lijepih stvari. :? uvjerena sam da je sad jos cvrsca sto se tice tih uvjerenja, jer zaboga, kako bi to ona prezivjela da nije bilo epiduralne?? :shock:

da ovo podijelim s vama, ponekad razmisljam da li stvarno ima smisla mastati o prirodnom porodu. mozda cu i ja biti jedna od onih zena koje su prije poroda spremne na najgoru bol, a kad ih uhvate trudovi smjesta traze droge, epiduralnu, dajte me rezite da se to sto prije zavrsi, ovo je zadnje dijete, maknite ga od mene da se odmorim.. sto se tice ovog zadnjeg, nevjerojatno koliko zena zapravo zeli biti odvojeno nekoliko sati ili dana od bebe, da se odmori. nisam mislila da bi ikoja rodilja to htjela, ali mnoge mi kazu, tako je najbolje za zenu i dijete, da se odmore. :shock:

skrenula sam s teme. zelim reci, vecina prica s poroda koje citam nisu pretjerano obecavajuce za buducu rodilju. nikad nisam smatrala da je porod po defaultu brz i bezbolan, ali malo se obeshrabrim kad vidim koliko vas je rodilo pod dripom, epiziotomijom, i sl. vjerojatno bi bilo drugacije da vas pitali zelite li to uopce ili da ste radjale u opustenijim uvjetima, ali ne mozemo znati jer niste tako radjale! :?

odmah da se ogradim, ne zelim siriti pesimizam po ovom poddijelu foruma, ali ponekad sam bas down. kako odgovoriti na takve komentare? teoretski, znamo da je atmosfera, opustenost itd itd bitna stvar, ali u praksi, vecina zena ipak radja u bolnicama, i u hr i vani, i pritom se dobro izmuci i ispati.. ne znam hocu li biti dovoljno jaka kad dodje do te odluke, ili cu popustiti komentarima okoline i otici u bolnicu da izvuku dijete iz mene..