Ma kakva "povjest bolesti", pa zar niste imali trudničke knjižice?
Što se tiče poroda u kući dugo sam razmišljala o tome i došla do jednog zaključka - bolnica definitivno.
Naravno bilo bi odlično da se promjene uvjeti u kojima rađamo počevši od očeva sudjelovanja u porodu, pa do banalnog brijanja. Ustvari da možemo same birati kako ćemo rađati da nam bude što ugodnije. Ali što se toga tiče to mi je najmanje važno jer imam dojam da bi mogla roditi i da visim s grane. Ono što me brine je bebica i njeno zdravlje i sigurnost. Nikakve statistike me ne mogu uvjeriti da je sigurnije ili jednako sigurno rađati doma, jer ako nešto pođe krivo gdje se radi o sekundama - nema pomoći, dok u bolnici se to još može popraviti.
Ja sam imala užasno težak porod, drip, 12 sati užasnih bolova, rukom mi je širio cerviks jer se nisam otvarala, prokidanje vodenjaka, epiziotomija itd. E sad u svomu tom iscrpljenosti i ošamućenosti možda sam krivo shvatila doktora kad je rekao da joj je 5 puta bila omotana pupčana vrpca oko vrata, iako mislim da je to nemoguće, ali eto recimo i da je 2 puta, prvo što sam promislila je kako to da je CTG cijelo vrijeme bio uredan. Doktor je isto bio zapanjen, Apgar joj je bio 10/10 i bila je ružičasta. I sad kad se toga sjetim pa zamislim da sam bila doma i da je bio slučaj da se beba davila, a ja neznam da se to događa, uh sva se zgrozim od pomisli. Zato mislim da sebi nikad nebi mogla oprostiti da se što bebi dogodi, a moglo joj se pomoći.
A usporedba kako su to žene činile prije 50 godina mi nije baš opravdavajuća jer sigurno je da je bila češća smrtnost beba kojima bi se u bolnici vjerovatno moglo pomoći, a i majki samih. Valjda sam po prirodi ziherašica i ne želim ništa prepustiti slučaju, a i imam beskrajno povjerenje u svog ginekologa, a da ne govorim o babicama koje su mi bile na porodu.

Ma najviše od svega ovoga što pričate me zgraža činjenica da neka rodilišta nemaju rooming in. Dok nisam došla na ovaj forum bila sam u uvjerenju da je to bilo tako prije nekih 30 godina. Moja beba je bila samnom 24h i to sam onaj dan kad sam rađala cijelu noć sam bila budna i u čudu je promatrala, zaspala sam tek sutra dan uveče. Bilo mi je stravično kad su mi je 3. dan odveli na fototerapiju zbog žutice. Cijelu noć i cijeli dan sam proplakala. Zato kažem, nemogu vjerovati da toga još uvijek ima.