Što se rasporeda praznika tiče, slažem se s Ancicom i Racelom.

Smatram da češći, a kraći praznici baš dođu kao odmor ili ventil djeci umrtvljenoj i iscrpljenoj školom, dok ih dugi praznici baš zalijene.

Moje kolegice s posla komentiraju kao zanamala, ljute su jer su im djeca tako fino bila uhodana u školu, a sad ih je nekoliko dana skroz raspustilo.

Mislim da se uhodanost nakon dužeg vremena pretvori u kroničnu iscrpljenost, a njihova raspuštenost je u stvari njihova prava osobnost i karakter. Ovo pišem misleći na djecu nižih razreda osnovne škole.

Moje dijete provede dosta vremena pišući domaći rad. I ako mu zadam nešto za vježbanje, uz vrijeme koje je provelo u školi, on se gotovo i nema vremena igrati. A ima tek osam godina.

Ovi kratki praznici su bili melem u našoj obitelji. Krenuo je ponovno u školu odmoren i naspavan. Ovo možda ne razumiju roditelji čije dijete napiše domaći rad u deset minuta. Ima djece koja su spora, i koja teže zadržavaju koncentraciju. Za njih je "klasični" školski sistem koma.