Sad ne mogu a da se ne prisjetim vrhunske profesorice koju sam imala iz kemije. Kemija je pocinjala u sedmom ako se dobro sjecam i svima je bila bauk jer je profesorica bila stroga i gradivo je bilo na glasu kao jako tesko.

U cijeloj osnovnoj, osim jezika koji sam obozavala i isla na takmicenja sa lingvistima, kemija mi je bila i ostala prekrasna. Obozavam logiku i red i kemija mi nikad nije bila teska. Iako su mnogi morali napamet pamtiti formule, ja sam bila odusevljenja redom. Trebalo ti je samo malcice vremena da razmislis i vec je sve bilo jasno.

Ali, da ta profesorica nije objasnjavala na nacin na koji jeste, meni bi kemija bila teska. Bez poznavanja logike, sve sto ti ostaje je da strebas, a to je bar 80 puta teze.


A suprotno tome, (iako od matematicara cujem kako je matematika sve ovo sto ja pisem za kemiju), osim geometrije koju sam obozavala, meni matematika nikad nije bila jasna jer ni jedan ucitelj kojeg sam imala nije imao nacin predavanja koji bi mi otkrio tu logiku.

I sad kad gledam sve to iz ove perspektive, smjesno mi je da su mi se mogle dogoditi tako velike razlike.

Kad sam birala srednju i studij ovde, nije smjelo biti previse matematike. Okrenula sam se jeziku i drustvenim naukama. Ali kad sam birala studij, leboratorij mi je bio drugi izbor. Zbog kemije koje sam se sjetila i pozeljela bolje prouciti.