prenosim iz Vjesnika
http://www.vjesnik.hr/html/2005/01/1....asp?r=sta&c=1

Novi školski kalendar, manje frustracija i stresova

Rasprava o kalendaru školske godine najbolji je primjer kako o istoj stvari gotovo svako razmišlja drukčije. Unatoč tome o novom kalendaru školske godine usuglasila se većina stručne javnosti. Dakle, treba uvažavati svekoliku javnost, ali što ako se dio te javnosti koja se oglašava o kalendaru jedino slaže o tome da on nije dobar i ništa drugo? Odluku o kalendaru školske godine mora donijeti struka
VINKO FILIPOVIĆ
Novi kalendar školske godine najbolji je primjer da svaka promjena u školstvu izaziva otpor određenih segmenata društva pa makar ta promjena bila primarna u interesu učenika. Nekoliko novinskih natpisa o zimskim školskim praznicima uzburkalo je dio hrvatske javnosti iz čega se na prvi pogled stječe dojam da je ta promjena gotovo kataklizma hrvatskog školstva.
Niz je pokazatelja da to uistinu nije tako. Kao roditelj i nastavnik koji je sedamnaest godina radio u školi podržavam novi kalendar školske godine, jer je on pozitivan organizacijski pomak koji je prije svega u funkciji učenika.
Novi kalendar školske godine nepobitno zadovoljava nužne pedagoške kriterije. Promjenom se prije svega željelo izjednačiti trajanje prvoga i drugog polugodišta što je bilo nužno zbog niza praktičnih i pedagoških razloga.
Treba podsjetiti da je prema starom kalendaru prvo polugodište trajalo petnaest tjedana, a drugo čak dvadeset jedan tjedan. Ta simetričnost bila je problem za učenike, ali i nastavnike u predmetima koji su u satnici dva, a osobito jedan sat na tjedan, kao što su likovna, glazbena i tehnička kultura u osnovnim školama ili psihologija, logika, informatika, likovna i glazbena kultura u gimnazijama.
Prema starom kalendaru prvo polugodište je u praksi efektivno trajalo još kraće ako se uzme u obzir neizbježno uhodavanje na početku školske godine i predbožićni tjedni na kraju polugodišta. U tih jedanaest do dvanaest tjedana nije bilo moguće realizirati predviđeni nastavni program, a istodobno i zadovoljiti zahtjeve Pravilnika o ocjenjivanju. Sve to je u konačnici najviše štetilo učenicima.
Drugi pozitivan efekt novog kalendara školske godine je da se njime izbjeglo predbožićno stresno razdoblje za učenike i njihove roditelje, ali i učitelje i profesore. Zaboravlja se da je prema starom školskom kalendaru u predbožićno vrijeme bilo niz ispita znanja, kontrolnih zadaća, zaključivanja ocjena. Istodobno su se pripremale božićne priredbe, održavale sjednice učiteljskih i nastavničkih vijeća, dijelile đačke knjižice i izvješća. Sve to je bio uzrok mnogih frustracija i stresova za učenike, što im je kvarilo predbožićno veselje.
Svega toga ove školske godine nije bilo zbog pozitivnih efekata novog kalendara. Zašto su se ti pozitivni učinci već zaboravili?
Namjera je novog kalendara školske godine i da, sukladno dobrim pedagoškim uzusima, učenici svakih mjesec do dva imaju kraće razdoblje praznika koje je dostatno za odmor, koje nije predugo kako učenici ne bi ispali iz školske kolotečine. Konstruktivno gledajući na školski kalendar, njega treba analizirati cjelovito i nužno je promatrati ga u kontekstu svih čimbenika.
Tako bi, na primjer, od nekih zagovarano pomicanje početka školske godine na sredinu rujna donijelo nužno i kasnije završetak škole, što bi izazvalo probleme pomicanja rokova upisa u srednje škole i prijemnih ispita na fakultete. Sve to bi te neizbježne upisne aktivnosti pomaklo do kraja srpnja.
Nemam iluziju da je to nepromjenjivo, da je jedino moguće rješenje školskog kalendara. Možda bi trebalo razmisliti o pomicanju svršetka prvog polugodišta za kraj siječnja ili početak veljače čime bi se na četiri tjedna produljilo školsko razdoblje od božićno-novogodišnjih praznika do kraja prvog polugodišta? Možda bi zimski praznici trebali trajati dva tjedna? Možda bi božićno-novogodišnji blagdani mogli biti nešto dulji? Možda...?
Spominjani ispiti znanja i kontrolne zadaće u prvim danima nakon školskih praznika nisu pedagoški opravdani, ali taj problem se ne može riješiti kalendarom školske godine. To treba rješavati nekim drugim mehanizmima.
Smatram da bi u tjednu nakon svakih praznika trebalo izbjegavati testove i kontrolne ispite čime bi se umanjio stres učenika. Mora se naći načina kako to spriječiti i učiniti sve da se ne događa testomanija u prvom tjednu nakon završetka praznika. Moramo učiniti sve da školu što je moguće više humaniziramo pa tako da i početak nastave nakon praznika za učenike bude što je moguće manje stresan.
Rasprava o kalendaru školske godine najbolji je primjer kako o istoj stvari gotovo svako razmišlja drukčije. Unatoč tome o novom kalendaru školske godine usuglasila se većina stručne javnosti.
Dakle, treba uvažavati svekoliku javnost, ali što ako se dio te javnosti koja se oglašava o kalendaru jedino slaže o tome da on nije dobar i ništa drugo? Svi prijedlozi kakvih bi on trebao biti dijametralno su suprotni. Mislim da ipak u konačnici odluku o kalendaru školske godine mora donijeti struka, kao što je to u svemu drugom logično i uobičajeno.

Autor je profesor, ravnatelj Zavoda za školstvo.