strah od...djece!

[Shiny]

Lagano sam isfrustrirana.
Moje dijete je inačew vrlo oprezno po pitanju novih ljudi, prostora, situacija ali već nekoliko mjeseci se boji-djece!
Primjerice situacija:
U parkiću smo i on se penje na tobogan, ali čim se neko dijete počne penjata iza njega on silazi, uznemiri se, pruža rukice ili čak i plače. Onda ga skinem i pitam "Pa Jan, čega se bojiš"? a on mi kaže "djece"! :?
Kako da to protumačim?
Nema šanse da on ode na neku "penjalicu" u parku ako je drugo dijete na njoj. Često idemo u Maksimir gdje je onaj drveni vlak u koji uđeš pa voziš ali ako netko drugi vozi taj vlakić Jan se ne želi ni približiti.
Pokušavam mu objasniti kako se nema čega bojati, konstantno smo po parkićima, pokušavamo se družiti s djecom, (voli jedino svoje susjede curu od 4 i dečka od dvije godine)..ali vidim da baš ne ide.
Dodatno me plaši to što za tjedan dana krećemo na ponovnu adaptaciju u nove jaslice. Sad već nije skoro tri mjeseca bio u jaslicama a premjestili smo ga iz privatnih u državne.
Vidim ja da bi sve bilo ok da se, recimo, tri dana uzastopno druži s jednim djetetom ali ne daj Bože da je grupica djece pa da im on priđe.
Također vidim da mu neka djeca odgovaraju a neka uopće ne. Onda si mislim da je to kao kod nas odraslih samo što mi ne izgovorimo naglas da nam se neka osoba ne sviđa a on jasno da do znanja (vikanjem, ne, ne ili pružanjem rukica) da ne želi da je neko dijete pored njega!
No najviše me brinu jaslice..
Eto ispucala sam se..
Pa ako netko ima sličnu situaciju neka se javi ili makar kakac savjet!

[BHany]

Mi smo to prolazili više od godinu dana i prošle godine u ljeto sam se napisala o tome ovdje na forumu.
Samo ću te utješiti...prošlo je.
Kako je prošlo...pristup je bio...nikad ne forsirati, ali je voditi u društvo djece. Ajoj što sam se naigrala s grupacijama različitih klinaca ili utroje (hana, ja i mali prijatelj). Uvijek uz nju da se osjeća sigurnije...ali na tobogan nismo išli dok je netko drugi bio prisutan . Uglavnom nikad je nisam ostavila u društvu koje ona nije željela. Uvijek s beskrajnim strpljenjem za njen strah (dobro ne baš uvijek, ali trebalo je biti uvijek).
Danas je ona izuzetno siguna u sebe u društvu, zna točno što hoće, što neće, bez straha razgovara sa svima i izražava svoje mišljenje. I dalje više voli igre 1 : 1, ali ne bježi iz situacija u kojima je više djece, čak često preuzima inicijativu. I danas sama bira koje joj se dijete sviđa, a koje ne sviđa i ne bi se ni za živu glavu igrala s nekim ko joj nije smpatičan. Ali zato je silno zavoljela neke male prijatelje i prijateljice i jako im se raduje. Danas se možemo dogovoriti čak i da bude pristojna čak i ako joj se netko ne sviđa (bio to odrasli ili dijete), ali ona drži odstojanje. Doduše i danas ne voli da ju djeca grle i hvataju je za ruke ili da je netko neposredno iza nje na toboganu, i danas ja moram često doći u društvo djece jer me ona zove, lai to je sporadično.
Ja sam prihvatila da moje dijete nije silno društveni tip koji voli velike grupacije i da je jaka individua koja ima svoje mišljenje i zadržava odstojanje to me na određeni način raduje.

[tulip]

Moj isto voli biti sam na toboganu npr. I onda stane gore, gleda oko sebe, gleda nebo.. pravi se važan...Uživa.
A to sve ne može kad su druga djeca, jer svi viču "Ajde, spuštaj se već jednom!" A ne daj bože da se progura naprijed, uvijek pušta druge ispred sebe..pogotovo veće. A ja u bedu.
Objasnila mi je jedna psihologica da je normalno kad manja djeca puštaju veću ispred sebe..(to je kao u prirodi među životinjama, gdje se zna poredak)

[jadranka605]

jel ga neko dijete ikad udarilo, ozlijedilo ili napalo?

[tanja_b]

Ima nas i odraslih sa sličnim problemom

Što se Andreja tiče, u dobi između 1 i 2 godine i on je tako zazirao od druge djece na igralištu i bio je najsretniji kad je igralište bilo prazno. Onda je postao nekako komunikativniji, štojaznam, zapravo, više ga nije smetala prisutnost druge djece (bolje da se tako izrazim, jer komunikativan baš i nije). A sad mi se opet čini da je u silaznoj fazi što se druženja s djecom tiče (kao da ih izbjegava).
Vidjet ćemo kako će biti kad krene u vrtić (za tjedan dana). Ali kad se sjetim one o jabuci i stablu, ne očekujem neke drastične preokrete...

[Shiny]

jel ga neko dijete ikad udarilo, ozlijedilo ili napalo?

To sam zaboravila napisati-nije! Barem koliko ja znam! A mislim da bi mi tete u jaslicama rekle da ga je netko udario ili nešto...
Koliko me pamćenje služi nikada nije imao neko negativno iskustvo s djecom!

[Lu]

marko isto bas ne ljubi velike grupe. tobogan posebno, valjda zato jer osjeca pritisak jer su se par puta progurali kraj njega. najvise u parku voli ljuljacku jer je na njoj samo on ali ipak nije da place samo se povuce na neku drugu spravu. kad je bio manji uvijek se micao iz grupe.

[jadranka605]

ne znam onda...izgleda da je faza...
onda želim svima koji su u ovoj fazi da šta prije prođe

[Luna Rocco]

Jooooj, što da ti velim...

Moj se ne boji djece, već ih svesrdno ignorira. Ako oni ignoriraju njega, super, ali ako mu se neko dijete slučajno približi i proba ga dotaknuti, zagrliti, obratiti mu se, igrati se s njim...Frka, cendranje, histerija.

[BHany]

Luna čekala sam te na ovom topicu . Još nije prošlo? Kanalizirat će se, sigurna sam u to!

[Zdenka2]

Pa svi mali klinci barem do treće godine gotovo da zaziru od druge djece i više vole biti s odraslima. Prava socijalizacija počinje tek od 3., a pogotovo od 4. godine.

[Mima]

Lea ima čak i pjesmicu: "Tobogan - slobodan". I nekad viče: Jupi, nema djece u parku!! Ali to je počelo sad na moru gdje imamo neki jadni parkić pa je par puta doživjela guranje na toboganu, u našem lokalnom parku ju uglavnom ne smetaju djeca.

Ali što se interesa za djecu tiče on joj stvarno varira, oko druge godine je bila jako druželjubiva a sad puno manje. Negdje pred ljeto se baš počela sramiti i odraslih i djece, nije se uopće htjela družiti niti igrati niti kad su je zvali. Općenito - uvijek čeka da djeca nju zovu, neće sama pokretati igru, ima nekih curica, većih, koje ju baš vole i zovu da se igra s njima, a Lea kad dođe u park kruži oko njih i čeka da ju zovu

Izboriti se za sebe apsolutno ne zna, ali - što mi se jako sviđa - ne trpi igru koja joj ne paše, nego kad ju neko počne zezati odmah to naglas komentira i neće se igrati.

[BHany]

Pa svi mali klinci barem do treće godine gotovo da zaziru od druge djece i više vole biti s odraslima. Prava socijalizacija počinje tek od 3., a pogotovo od 4. godine.

Ovo je točno, socijalizacija i druženje da, ali velika većina ovih malih mališana zapravo voli djecu i voli biti u njihovoj blizini iako ne mogu uspostaviti "pravi" socijalni kontakt. Ali ne bježe od njih već ih sa zanimanjem promatraju...mislim da se ovdje radi o malo "ekstremnijim" slučajevima (barem je tako bilo kod nas), kad djeca izbezumljeno plaču, ne žele ići u parkiće, igrališta ili bilo gdje gdje su druga djeca...sjećam se svojevremno da je samo moje dijete na nekim dječjim rođendanima, proslavama i sl. počinjalo gorko plakati čim bi došli..."mama, molim te idemo kući", dok je većina drugih mirno promatrala ili bila zaigrana sa nečim svojim.

[Shiny]

BHany-točno tako...
većina djece koje znam vole društvo i često čujem kako mame govore "joj moje dijete je jako društveno"..a ja bi mogla reći kako je Jan poprilično asocijalan.
Često kada dođemo negdje on nakon par minuta počne govoriti "ajmo, ajmo.."

Luna-i ja bi mogla reći da Jan ignorira djecu i isto ako mu se netko približi on počne negodovati ili samo pobjegne.
Iako se tu i tamo zagleda u neko dijete ako nešto zanimljivo radi...

[sunce]

Shiny, znam da je to teško za izdržati, ali vjerujem da će proći.

Prošli smo isto s F - od mahnitog bježanja kad bi sa 100metara spazio neko dijete iz kvarta, pa do plača i tjeranja doma...
U vrtiću je cijelu vrtićku godinu uglavnom proveo solistički. Ono što nije solirao, motao se oko teta.

Jedino društvo koje je priznavao bili smo mi, familija i svi ostali odrasli. Svi njegove dobi ili mlađi, pa i stariji klinci - frka, drama, plač.
Kad ga ne bi dirali, ignorirao je, kad bi itko pokazao interes - suze.

A sada samo pita s kim idemo van i s kim će se igrati.
To je kod njega trajalo od cca 2 do 3,3 godine.

Nisu pomagala ni pitanja ZAŠTO se ne želiš igrati (ni glagol igranje baš nije doživljavao...) ni igranje s djecom kod nas doma u poznatoj sredini. Ikakav dijalog s djecom nije dolazio u obzir - verbalni, neverbalni etc.

Tu fazu sam si svakako tumačila - od straha od nepoznatog, od straha od odvajanja od poznate, sigurne sredine pa do manjka pažnje na koju je navikao i načina na koji mu se pristupa.

Sad ima 3,5 godina i baš sam happy da je jednu curku iz kvarta doživio kao frendicu, stalno pita za nju i družimo se svako popodne.
Od ponedjeljka ide u vrtić, nadam se da će ga djeca iz grupe početi zanimati.

[donna]

i naša curica se "bojala" djece..naime kako je krenila u jaslice bolje je ali čim je neka dreka-vika bježi meni
jaslice pomognu oko socijalizacije sa drugom djecom definitivno..ali još uvijek ni tamo ne želi se baš s njima puno petljati nego je individualac i voli se sama igrati

[anima]

Shiny, mogu reći slobodno da je to faza jer smo si pisale kad je Nina bila u istoj, mogu reći da je to prošlo i više se ne boji gotovo ničega :D

[Shiny]

hej anima,
je, je bila je faza..ne boji se više djece..i ide u vrtić i sve 5!
Ali ipak nije čovjek za velike gužve

[mommy_plesačica]

Olakšanje mi je vidjeti da je to samo faza jer me strašno frustrira. Jučer je AA sjedio u onom autiću na žetone i neka curica je uletila i sjela kraj njega. On, naravno, odmah iskače van i traži da ga primim, a curetak (njegove dobi) pruža ruke prema njemu i govori mi: "Dajte mi ga malo."

[Yuna]

takva sam i ja bila kao mala. ne bih htjela biti pored nepoznatih osoba.

Mislim da je to problem danasnjeg drustva sto su ljudi previse izolirani i onda se djeca naviknu na uzak krug ljudi, a ostalih se plase itd.

Treba ih sto vise odvoditi u drustvo...tj. mislim da je najbolje pozivate prijatelje po mogucnosti s djecom u kucu.

[Luna Rocco]

Mi smo i dalje u fazi ignoriranja djece - definitivno ih se ne boji, ali ih ni ne voli.

Stariju djecu (4+) ne može smisliti, ne voli da mu se približavaju, a ako ga grle dobije odmah histerični napadaj.
Mlađu tolerira, vršnjaci su mu još nadraži - neke znatiželjno promatra, s rijetkima ulazi u kontakt, a samo jedno jedino dijete - pola godine stariji sin moje prijateljice - mu je idol, predmet obožavanja i neiscrpna inspiracija. S njim se OBOŽAVA igrati i njemu da i da ga mazi. Ostali - nema šanse.

[magriz]

hmmm....
od ove jeseni, kako je u jaslicama vidljiv je napredak... nije baš da se igra s vršnjacima, ali su u grupi i igraju se većinom sami za sebe..
naravno - to je samo s poznatom djecom (iz jaslica ili parkića)...
ostale promatra ali ne prilazi...
nije agresivan, kad se drugi naguravaju, F strada, jer se ukopa i pusti da ga drugi izguraju :/

starju djecu od see obožava... klince od 4, 5 godina, a pogotovo dugokose, nebitno jesu li curice ili dečkići (to ne može vidjeti doma, mm i ja smo kratkokosi ), i odmah je spreman primiti ih za ruku i igrati se...

odrasli - kako tko... točno se kuži tko mu je sipma na prvi pogled, a tko nije...

ali definitvno su jaslice napravile veliku pozitivnu promjenu

[botabal]

podizem..
moj B.takodjer nije odusevljen u djecijem drustvu,rekla bih..
ni sa vrsnjacima,ni sa starijima,a ni bebe ga nesto mnogo ne zanimaju :/ ..

kad krene otimacina za igracke,on samo gleda,ne usudi se suprotstaviti se...
uzimaju mu igracke ili hranu iz ruku,desi se da ga neko dete ugrize,ustipi,cupne za kosu-odmah tuuzna faca,i vec suza suzu stize..
cak i ako neki kikac vikne glasno,ako zacendra-on se uplasi,odmah do mene dotrci,trazi da ga primim u narucje,ev.trazi cicu :/ ..

nikad nikom ne vrati istom merom,totalno je miroljubiv ..

i inace mu,recimo,vise odgovaraju mirnije (solo)aktivnosti-redjanje kockica,prelistavanje slikovnica,presipanje predmeta iz jedne kutiju u drugu,slagalice i tome slicno..

hocu reci-nije neki tip od drustva..

nadam se da je faza(vidim iz predhodnih iskustava da se to desava)i da ce proci..

[botabal]

a samo jedno jedino dijete - pola godine stariji sin moje prijateljice - mu je idol, predmet obožavanja i neiscrpna inspiracija. S njim se OBOŽAVA igrati i njemu da i da ga mazi. Ostali - nema šanse.

a kad malo razmislim i mi imamo takvu inspiraciju -
tri godine starija kcerkica naseg kuma..
ne zna se bas igrati sa njom (sem skrivaca,ponekad) ,ali se mota oko nje,gleda sta radi,dozvoli joj da ga pomazi(pa je cak i on nju,nekoliko puta,u navali osecanja poljubio )...