Citiraj mamma Juanita prvotno napisa
Tiwice, koji ti je bio razlog za 1. carski?
da li si imala išta od svojih trudova?
ako je razlog bio taj da se nisi "dovoljno brzo otvarala" ili "nesrazmejr zdjelice i djeteta", onda imaš dobre šanse da ovaj bude vaginalni.
a višegodišnje dojenje tome još dodatno pomaže, neki misle da dojenje razvija osjetljivost na oksitocinske receptore u maternici, što je naravno bitno za buduće porode.
Išlo je to kod mene skroz fino, bar ja tako mislim.

Trudovi maleni, oni prvi počeli u četvrtak navečer - otišla normalno spavati. Čep je otišao tu večer.
Ujutro se probudim u 8 i skuham kavu, mjerim (imam spremljen zapis za uspomenu). Na nekih 5 minuta a traju između 40 i 50 sekundi. Fino se osjete ali jnije to bol, nego kao jaki menstr. grčevi, super raspoređeni, križa trbuh, ma nemreš fulat ali imamo još vremena.
Oko pol 12 smo otišli do mog ginića da škicne i napiše uputnicu. Veli on super, jučer sam bila na procjeni težine (4 kg, polihidramnio) i bila sam cement a evo sad 1 cm. Veli doc polako popodne u SD. Odite doma ručat i po torbu itd. Nemojte žurit. (nisam ga dovoljno poslušala)
Na SDu u 14,30 otvorena 2 i pol
U 17 sati pukne mi vodenjak. Trudovi su već ful jaki ali bez problema izdrživi. Mislim da su to trudovi otvaranja. Dobro sam, sms-am se i razgovaram na mob, cijelo vrijeme sam hepi.
U 19 smjena i ode sve kvragu
Uvalili mi drip i ošli doma. Nova smjena pojačala drip. U 20:15 cura sa susjednog kreveta zove doktore jer se boji a ja više nemam pojma o ničem. Boli strašno. Ne prestaje, kao da će sve puknut. Malac na ctgu koooma.. Čupaju drip, pikaju, doktor (nova smjena) se ljuti što ležim i što su me tako zavezali, dižu mi naslon on me drži za trbuh i smireno govori da će biti sve okej, a pogledom ošine sestru i iščupa joj iz ruke ispis. Ljut je. Ja sam koma. No malo bolje jer su mi makli drip. Nakon par minuta gleda ctg, dira mi trbuh (koji srećom nije više kamen), veli evo ga, dobro je. Pokunjena i preplašena ekipa (njih cca 6 oko mog kreveta) šute ko zaliveni i gledaju u pod, blijedi. Odlaze. Zastori i dalje navučeni oko mog kreveta.
Vraćaju se za minutu dvije. Opet svi stoje oko mene. Doktor mi objašnjava da su bebi dugo bili otkucaji srca slabi (zbog dripa) i da je on sad dobro, ima sigurno rezerve ali da se oni boje riskirati. Traže dozvolu za hitni carski. (ja naime nisam ništa potpisala) Kažem da može ali moraju odmah ići van i reći MMu kaj se događa. D rest iz histori.

Da zaključim: u otpusnom pismu koje sam utjerala nakon 2 mjeseca ni slova o dripu. Zato su napisali da je disproporcija, polihidramnio (višak plodne vode, cca 2 litre, ali to niš nije smetalo) i naravno fetal distress.

Ja sam sigurna, da su me pustili na miru, rodila bih normalno, negdje u noći, vjerojatno u neko gluho doba. To im se nije dalo

Sviđa mi se ovo što kažeš za produženo dojenje, super!
Citiraj mamma Juanita prvotno napisa
osim nekog umjerenog vježbanja i općenito zdravog načina života, meni se ne čini da bi išta posebno trebala pripremati na fizičkoj razini.
mislim da je tvoj pozitivan stav da možeš roditi prirodno tu presudan.
a za doularenje, vidim da me ona treperava pretekla , a ima ih već i koje su stale u red na listu čekanja , pa se dopisujem za rezervu...
Ma ja bih vas uzela sad sve

Tnx na savjetima.
Nadam se da će ovo pomoći i drugim curama. Možda još netko poželi doulu