Danas sam konačno pukla, i odlučila da nešto moram napraviti. Ne smeta me dojenje starijeg kao takvo, ali on ponekad po cijeli dan hoće samo cicu, odbija i vodu i hranu, i navlači moju cicu do boli. A ja tu bol više ne mogu podnositi. Dođe mi da iskočim iz kože. Već smo milion puta pokušavali da ga uspava MM, to je završavalo tako da je mali urlao dok se ne bi počeo zagrcavati, a pomagalo je samo razbuđivanje. Nakon dva-tri sat bi zaspao, naravno na cici, samo što bi bio dovoljno umoran da više ne navlači toliko.
Dojenje u tandemu preko dana isto ne funkcionira nikako, jer se stariji uporno pokušava naći u pozi u kojoj gnječi mlađeg, a ja ga ne mogu zadržati.
Nikakvo objašnjavanje ne pomaže, ili je stvarno premali da bi shvatio, ili ne želi uopće slušati.
U ponedjeljak stariji ponovo kreće u vrtić nakon ljetne stanke, tako da preko dana neće imati prilike baš za cicanje. Popodne možemo izići van, pa ćemo i to riješiti. Ali ostaju nam noći, jednostavno tako više ne mogu.
Meni bi idealno bilo da on ponovo počne «normalno» dojiti, da se smiri na cici, a ne da ju histerično navlači. I da ju nakon nekog vremena pusti, a ne da hoće spavati s njom u ustima. Ako mi to ne uspije, ja sam potpuno spremna da ga prestanem dojiti (ili barem tako mislim), ali nisam pametna kako to izvesti a da stariji ne postane ljubomoran na mlađeg jer on po cijele dane doji.
Cure, help, što da radim?