-
Moram priznati da su me Trinini i AdioMarini postovi malo pogodili.
Ja nisam pitala da li trebam prekinuti, nego KAKO prekinuti. Savjete da sam trebala prekinuti još kad sam saznala da sam trudna mogu dobiti od bilo koje susjede ili prodavačice u dućanu. Ali pitanje nisam postavila njima, nego ovdje na forumu gdje sam očekivala ipak neke konstruktivne prijedloge kako smanjiti ili čak prekinuti dojenje, a bez psihičkih posljedica i stvaranja mržnje među braćom.
Jer, nisu sva djeca ista. Neki su cicoovisnici, a neki prestanu dojiti vrlo rano, i bez ikakvih trauma.
I meni se tandem dogodio. Nisam ga priželjkivala, kao što nisam ni priželjkivala tako brzo ostati trudna, ali ne možemo baš sve planirati. Bilo mi je prerano prekidati dojenje, ali i glupo uskraćivati sinu nešto što mu je toliko značilo samo zato što dolazi brat. To mi se činilo totalno nefer.
Pronašla sam i prije dosta savjeta kako izbaciti noćno dojenje ubacivanjem tate, ali kod nas to apsolutno nije palilo. Pogotovo ne nakon šokova koje je mali proživio nakon što sam tjedan dana bila u bolnici. Iz istog razloga nije dolazilo u obzir ni da ja odem spavati negdje drugdje. Jer mu nisam ponovo htjela stvarati traume da mame nema.
A kako za svaku situaciju na kraju postoji rješenje, samo treba dočekati pravo vrijeme, tako se i naša situacija ipak počela rasplitati. Skužila sam da ipak mogu umiriti ga bez cice, ali tako da ga ja nosim. Ovo je definitivno bilo neizvedivo u trudnoći jer tada se definitivno nisam mogla svako malo dizati i nositi 15 kila. Dala bi mu da malo pocica, a kad bi mi postalo naporno, onda bi ga nosila. Ali palilo je samo da ga ja nosim, naravno. Onda smo se pomalo počeli spuštati u sjedeći položaj, pa sam ga uspijevala uspavati i bez nošenja. Na kraju smo ipak dogovorili da cica spava. Naravno, ako se beba probudi dok je sin budan, i za njega cica spava, i uspavljuje ga MM nošenjem. Budi se i dalje, ali zaspi bez cicanja.
Po danu sam mu počela skraćivati podoje, i to tako da mu kad mi je dosta kažem da ćemo sad prekinuti, pitam hoćemo li brojiti do tri ili do pet da se oprosti od nje. On uvijek kaže do 5
. I obično prekine bez problema.
Uglavnom, ide na bolje, ali ne baš skroz glatko jer sin prosječno svaka tri tjedna ima opstrukcije, i onda nam se sve poremeti jer dok se bori s disanjem traži samo cicu.
Eh, da, još da dodam da sam i ja primjetila da je puno bolje prihvatio bebu baš zbog tandema.
Rhea, skroz te kužim. I meni je na početku bilo slično. Poslat ću ti na pp link da vidiš koje smo mi sve poze izmišljali, kako bi mogli istovremeno dojiti.
Posljednje uređivanje od spajalica : 11.05.2021. at 21:29
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma