Ja moram priznati da sam se malo iznenadila kad sam vidjela koja se lavina pokrenula nakon mog posta.
Eto, kao što ninaxy kaže, nisu sva djeca ista, s tim se u potpunosti slažem, jer ja i da želim prekinuti dojenje Marka, zaista ne znam kako to učiniti.

Da krenem ispočetka, u vrijeme kad smo planirali trudnoću i za cijelo vrijeme trudnoće u niti jednom trenutku nisam pomišljala o prekidu dojenja, jednostavno sam osjećala da želim dojiti bez obzira na sve, jer smo oboje u tome uživali. Kao vječni optimist, mislila sam da će druga beba biti manje zahtjevna, da neće non stop visiti na cici, ali se ispostavilo da ona želi papati cicu non stop, a istovremeno se i Marko zbog velike količine mlijeka i bebinog plača počeo buditi ne znam ni ja koliko puta noću. Eto, neke stvari ne ispadnu baš kako isplaniraš, pa sam se sad našla u situaciji u kojoj lagano gubim živce i shvatila sam da je vrijeme da preispitam sebe.
Uglavnom došla sam do zaključka da ne želim prekinuti dojenje Marka (iako sam svjesna da njemu cica nije neophodno potrebna i da bi mi bilo lakše da on ne doji), ali ono što hitno treba učiniti je prekid Markovih noćnih dojenja, jer tandemsko dojenje u kojem starije dijete ne doji noću meni izgleda kao pjesma.
E sad ostaje pitanje, kako to izvesti, jer ni kod nas spavanje s tatom ne pali. Zadnjih par dana ja se pokušavam s njim dogovoriti da se nećemo buditi jer cica spava, ali zasad nije upalilo, ali ja sam i dalje optimistična, pa se nadam da je ovo samo jedan težak početak, koji će uskoro biti iza nas.