je, neopisivo je lakše. ne preostaje vam ništa nego da lagano, kako vam se čini da je najbolje (jer najbolje poznajete svoju djecu) krenete u smjeru odvikavanja.makka prvotno napisa
X
kad sam čitala savjete kako, sve je to lijepo zvučalo, no opet se svodi na to da moraš sama procjeniti kako bi najbolje išlo kod tvog djeteta i, važna je odlučnost i dosljednost. jer, bit će plača, bit će teško, djelovat će pogrešno, a onda samo jedne noći- dijete prespava i to je to. za dvoipogodišnje ili trogodišnje dijete to nije trauma ni neko mučenje. to je odvikavanje od jedne navike (ne više potrebe), za veće dobro svih.
e sad- ne znam kako bi to izgledalo da sam bila sama sa njih dvoje, jer osjećaj sigurnosti da MM može držati bebu dok ja dilam sa vrištućim starijim i tješim ga ipak ipak mi se čini važan u cijelom tom pothvatu.
 |
|||
Odgovori s citatom