Nina , potpuno te razumijem, ali nemam pametan savjet.
Muku sam mučila sa svojom cicoovisnicom zadnjih par mjeseci dojenja dok jedan dan nisam sebi rekla ovako dalje ne ide. Kod tebe je situacija kompleksnija i zato ne znam kako ti savjetovati prekid dojenja, a da starije dijete to ne prihvati tragično. Biva li to uopće tako, ili samo mi mislimo da je prekid starijemu trauma s kojom se ono ne može nositi? Ne znam. Ako starije dijete nije željno tvoje ljubavi i pažnje, šetnje i zajedničke igre, mislim da bi mu to bilo dovoljno da shvati da se mama s njim igra, šeta, gleda crtić, zajedno kuha, a onog mlađeg jer je beba (i to im nekad imponira, biti velik, stariji) mazi tako da ga i doji i mislim da je to to. Odnosno, mislim da bih ja tako postavila stvari da budem načisto sa svojom eventualnom grižnjom savjesti i tako prekinula tandem.
Ali kako nema univerzalnog rješenja niti garantiram da bi svi bili sretni, tako i ti moraš sama vidjeti možeš li se nositi s mukama po tandemu ili ćeš napraviti rez, pa se nadati i raditi na tome da djetetu to ne bude trauma ili kamen spoticanja u odnosu prema mlađem bratu.