Nelzi, to kod mene ne pali. Ja sam jednom iz fore rekla da su se ispraznile. Naravno da je prihvatio. I onda je za 15 minuta Ian tražio jesti, ja mu dajem a Patrik veli "Hu'aaaa, napunije su seee!!" (hura, napunile su se).

Ja ne mogu prekinuti sve da se na glavu postavim, jer Patrik zaista treba cicu. Ok, ponekad je to iz dosade jer kao što Maja reče, mi smo puno sami (bez tate) ali ja znam da on bar 2 puta dnevno treba to dojenje. I nije mi to bed. Mene samo muči kad se ne može skoncentrirati da ne "žvače" pa me boli ili kad su me (sad manje) na početku prali totalno čudni nelijepi osjećaji vezani uz dojenje starijeg djeteta dok novorođenče tamo negdje u nečijem krilu čeka svoju mamu... valjda se priroda pobrinula da novorođenče tako zaista i dobije ono ekskluzivno iskključivo dojenje. Uglavnom, ja se sad samo trudim smanjiti. I ne umarati se toliko jer sam onda nervozna, nestrpljiva i nabrijana pa mi zato smeta.