ne? onda necete znati o kome pricam...
da? onda cete znati o kome pricam...![]()
a kakve veze ima s izazovima roditeljstva? oooo, ima, ima
dakle. ja mrzim ljeto. ali stvarno mrzim. a od kad su ove nesnosne vrucine zavladale planetom, od kad su zabrane virenja iz kuce od 11 do 17, od kad moramo cijeli aktivni dio dana provesti cuceci po kuci i glodjuci se u 55 kvadrata (nas bar 5-6...), od kad moramo rano ustati da bi stigli natrag prije policijskog sata, a opet navecer biti orni i spremni za brijacinu, od kad sam ovo ljeto pola ljeta bila luda trudnica a drugu polu isto toliko (ako ne i vise) luda babinjaca... ja pucam po savovima (koji su pozamasni) i - derem se :/
istina, ne iz prve. pokusam ja prvo pregovarati, razgovarati, ubjedjivati po tiho... ali, iz istih ovih gorenavedenih razloga - ni njihove usi bas ne funkcioniraju najefikasnije... pa onda oni ne cuju, ja ponavljam, oni i dalje ne cuju, pa vremenom ja pocnem trestati...
i ne volim kad to radim. bude mi vrrrruce, znojim se, nedostaje mi suhog zraka (mrzim vlagu...) i redovito se, svaki put (po preko nekoliko puta dnevno) sjetim njega...
ja hocu biti cool. kao horatio caine![]()
stati onako, polu z boka, drzati kuhacu u rukama, vrlo polako trepnuti ocima i reci, sasvim scoolirano, tihim glasom, lagano nagnute glave i blagoteleceg pogleda: "djeco, sad treba pospremiti igracke koje ste razvukli, oprati ruke i doci za stol. vrijeme je rucku."
a oni bi onda, naravno, pospremili igracke (ne bi znala koji je brzi i efikasniji), oprali ruke i uredno, bez guranja i natezanja gdje ce tko danas gdje sjediti (iako uvijek sjede na istim mjestima), sjesti za stol i reci: wow, kakav dobar rucak si danas pripremila mama, stvarno je ukusan! i jos ce se ponuditi da za stol donesu pice i kruh, salvete i pribor za jelo...
eeeehhh, da mi je biti horatio caine... bila bih toliko cool da mi ne bi trebala ni klima 8)![]()