 |
|||
Molim preporuku za knjigu
Stigla sam u fazu kad su počela lagana razmimolaženja u razmišljanju između mog osmogodišnjeg sina i mene. Kako sam osoba koja svakom problemu pristupa vrlo smireno i "hladne glave" moram se educirati i pokušati naučiti kako biti "mama" na obostrano zadovoljstvo i njega i mene.
ODRASTANJE KAINA D.Kindlon/ M.Thompson
Baš si mi dala na razmišljanje...tražim po radnji (knjižara) nešto što bi ti štimalo..hmmm..recimo:
OTPORNA DJECA ( Dr.Brooks, Dr.Goldstein) - njegovanje djetetove snage, optimizma i nade
PRUŽIMO LJUBAV KOJA ISCELJUJE (Hunt, Hendrix) -vodič za roditelje
ŠTO UČINITI KAD DIJETE DOBIJE LOŠU OCJENU ( Rijavec) - o školi, strahovima....
...ima toga dosta.....
odi u knjiznicu ima jakooo dobre dječije psihologije..
mislim da ako uzmesh npr. knjigu od kolijevke do fakulteta .. da cesh ju procitati u jednom dahu odlična je.. ili Skola roditeljskog razumijevanja, isto jako dobra.. nemorash se bazirati samo na knjige o "odgoju" uzmi nesto psihologije po meni je to poučnije i za tebe i dijete..
sretno
Jesper Juul: Vase kompetentno dijete
Bio je cijeli topic na ovom forumu (a mozda i vise topica).
Meni pomoglo.
Hajde molim vas i meni preporuku za knjigu, ali za klince do 2 godine.
rinama, ima knjiga za NJEGA (uzrast od 7-10 godina) - a zove se (ak se dobro sjećam) kako postati što bolji . nedavno sam ju poklonila jednoj mami.
Hvala curke, posudit ću nešto od ovog što ste spomenule. Došla ja mudra pred knjižnicu, a ono ljetno radno vrijeme, pa sam za danas poljubila vrata.
Upisala sam svojeg Kaina (sina) na nogomet pa smo za sad u povoljnoj klimi, čak i sjedim na klupi za rezervne igraće (
Moram se educirati na vrijeme, da ne uđem u zaćarani krug nerazumjevanja, mislim da je bio mačji kašalj dok je bio beba, sad počinju drame, jaoooo!
ma nije sad s 8 jaooo bit ce ti jaoooo sa 16
shalim sejaka si ti zena i svecesh to izdrzati..
Ma toga se ja i bojim, nekako me strah da ne izgubim poveznicu majka-sin već sada dok je osam.
A nije moj strah neopravdan, jer kad se okrenem oko sebe po susjedstvu, rodbini i prijateljima, nikako mi ne sjeda takav naćin odgoja djece. Roditelji previše zaokupljeni neznam ćime, puštaju djecu da ih odgaja "ulica". U očima mojeg djeteta ja sam najvjerovatnije vještica koja non stop zna gdje su joj djeca, koja non stop kontrolira što ta djeca rade, koja ne dozvoljava landranje po selu u 22 sata navećer, koja ne želi da joj djeca vjećito vise kod nekog po cijele dane...ima toga još, a sve to gledam svaki dan sa svoga prozora i dalje nemogu vjerovati kako netko može u miru živjeti, a da pet sati nema pojma gdje im je dijete od šest i pol godina.
Rinama, i ja imam sličan problem. Moj sin ima devet godina i neki njegovi prijatelji iz razreda i iz kvarta imaju sličan način ponašanja. Vožnja biciklama da jedanaest navečer, mame nemaju pojma gdje su, druženja kod nekoga cijelo popodne i večer i sl.
Meni to nikako nije ok i time počinju velika objašnjavanja sa mojim malcem. Ali ne posustajem i ne pada mi na pamet.
Također usavršili smo sjedenje na tribinama i tako to.
Eto, nisi jedina.
Evo baš sinoć gledam jednog dečkića koji sad kreće u prvi razred, znaći ima sedam godina. Mali se penje na ogradu visine tri metra, koja nije zabetonirana u zemlji, već stoji na nekim betonskim nosaćima, a povezana je kukicama i u kompletu je ima oko dvadeset metara. I naravno, on se fino popne gore i ljulja ogradu, a njih šestero stoji kraj te iste ograde gledajući njega. I opet ja ostavljam peglu i peglanje, gasim plin da mi ne izgori ručak i odem na igralište skinut to dijete s ograde, jer fali još samo par pokreta pa da on skup s ogradom poklopi ovu šestoricu, od kojih su i mojih dvoje. I mali siđe na moj nagovor, a ja odem tri koraka dalje, a on se ponovno popne i nastavlja sa svojim naumom. I naravno, tu mi prorade živci, kupim svoju djecu doma, susjedine šaljem k njihovoj kući, a kumu zovem da dođe po svoje. Zovem i mamu malog nestaška, ali nje nema doma, otišla žena u Konzum. Znaći ostavila ga je bez kontrole.
Eto to ja nemogu shvatiti, a još više to kaj nitko od djece nije otišao doma, znaći nisu reagirali ni oni roditelji koji su znali da su im djeca u potencijalnoj opasnosti, a moji su žalosni kroz prozor gledali kako se društvo nastavlja igrati, a njihova "zločesta" mama njima neda.
Pa ti sad budi pametan i kaj napraviti u takvoj situacji?!
I ja bi sigurno moga pokupila doma i znam da bi bili protestiranja ali nema druge. Pokušala sam i ja intervenirati i na fini način ukazati ali rijetko kada sam naišla na razumijevanje, uglavnom bi me prikazali kao ludaču koja brani djeci da se igraju. I onda sam shvatila da se bolje ne mješati jer samo možeš "dobiti po kapi" i navući bijes majki kojima je to normalno (ili nije ali je lakše otići u Konzum).
Pliiiiiiiiiiiiiz.upornamama prvotno napisa
Ma nek se ljute na mene ako imaju razloga, briga me, bolje i to nego da šutim i pravim se da ne vidim, a da se nedajbože dogodi nešto nebi si nikad oprostila.I onda sam shvatila da se bolje ne mješati jer samo možeš "dobiti po kapi" i navući bijes majki kojima je to normalno (ili nije ali je lakše otići u Konzum).
Ponekad dok sjedim s tim klincima u parkiću, jer ja naravno "u stopu pratim svoje" , ulovi me tako neki strah. Pa ta djećica su još tako mala, a u njima ima toliko bahatosti. Naguravaju sve oko sebe, neznaju se ukljućiti u igru s grupom djece, već uvijek stoje lagano sa strane i unose nemir među skupinu, bilo da ih provociraju ili se ubacuju i rade nered.
Vidim i u školi kakav je to noraus za vrijeme odmora, mene bi bilo strah ići u školu.
Bojim se toga što donose godine sa sobom, jednostavno se bojim jer se vrijeme jako promjenilo od onda kad smo mi bili školarci.
Ponekad ja imam osjećaj da previše trčim za svojom djecom i previše strepim da se nešto loše ne dogodi, da su mi oči i "na leđima".
Ali opet vidim što se svaki dan događa i što se u minuti nepažnje može dogoditi, a kamoli da ih ostavim par sati same u dvorištu.
Naravno trudim se da djecu ne sputavam tom svojom brigom i kontrolom ali jednostavno ne mogu protiv toga.
Tješim se da je sada još super jer su mali i uz mene a ono što me stvarno plaši je budućnost koja me u ovom današnjem svijetu nimalo ne čini optimističnom.
Možda "Vaše dijete od začeća do 3. godine života" od dr. T. Berry Brazelton", Mozaik knjiga.Pliiiiiiiiiiiiiz.
Upravo je čitam i mogu ti reći da nije loša. Ja sam je posudila u gradskoj knjižnici, jer sam se nećkala da li da je naručim u Svijetu knjige.
Još jedna dobra knjiga za preporuku, upravo je listam i izgleda da nije ni ova loša. Pročitam pa javim.
"Kako odgojiti sretno dijete", Nessia Laniado, Mozaik knjiga, 2006.g.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom