Bokić!
našem veselju nije bilo kraja što krećemo u vrtić, Kala presretna a mama sva drhti, nervozna...
sve je bilo super dok nismo ušli u našu sobicu, odma se je počela ljepiti za mamu, al nakon 15-tak min opustila se i ja njoj velim da se ona ljepo igra sa tetama i sa još jednim dečkom jer mama mora ići nahraniti bracu, dobo i ajde bok :shock: . malo mi je bio bed kak to samo tako, sjedim ja tako u hodniku i nakon nekog vremena uđem a veli teta ipak se plakala za mamom, pa me tražila kroz prozor , al je onda vidjela vani djecu kako se igraju i voze bicikle pa se malo smirila. al kad sam došla prstići su bili u ustima, mama pimi soju Kalu i cijelo vrijeme me ljubila. otišli smo baki po bracu al nas je baka iznenadila sa ručkom jer veli ko zna u kakvom će mama biti stanju-istina kaj je je
uglavnom tete su super, ima puuuno igračaka i rekla je da će i sutra ići opet, a kad smo izašli ima mali tobogan pa je teta vidjela kako se voli spuštati pa joj je rekla da će joj ga sutra unjeti u sobu :D
i kod nas je upisano 23, a Kala je negdje u sredini po starosti
oblačenje- Kala je najsretnija kad je samo u peleni i iako je zahladilo jedva joj obučem gore majičicu, a po zimi dozvoli piđamicu, čarapice skine, a pokriti ni u ludilu. a što je najbolje vidim da isto i Kiar se nevoli pokrivati.
trak neznam šta piješ ( mene isto ne prima baš bolest al kad primi strga me ) pa mi najbolje pomogne lupocet svaka 4 sata. nadam se da si bolje!