Mislim da te razumijem,iako ja još recimo uopće ne znam kako bi bilo da ostavim Roka u vrtiću,njemu bi vjerojatno bilo ok,a ja bi ispalila skroz. A vjerojatno će i taj dan ubrzo doći .Neki dan sam pričala s prijateljicom i pitala me je li mi žao što sam doma. Rekla sam da mi je samo malo teško jer se više ne krećem u tom svijetu zaposlenih ljudi,ali svo dragocijeno vrijeme provedeno sa svojim djetetom ne bi ni zašta mijenjala.Jer prebrzo će odrasti i sam htjeti otići od mene,pa sad ovo maximalno koristi.I uživam bez obzira koliko mi bude naporno i ponekad jednolično (iako je to s njim gotovo nemoguće).
A do kada ću moći ovako...ne znam...financijski još kratko vrijeme...iako se nadam nekom "zgoditku na lotu" da ne moram bar još do nagodinu!