Trenutak slabosti

[frangapan]

Sigurna sam da se većina vas našla u situaciji poput mene sada.. Osijećam se nekako "blokirana" u svakom smislu... Opisivala sam u ranijim javljanjima u kojoj smo trenutno fazi MM i ja.
Znači elementarne pretrage napravljene, spermiogram tako-tako, prvo dijagnosticirana normoospermia, a onda ipak "slaba progresivna pokretljivost"... , kod mene ispočetka sve ok, a onda pronađen miom na stražnjoj sjenki maternice, koji navodno nije prepreka začeću, na UZV HSG sve "zabetonirano"; poslana na RTG HSG, za koji dvoumim, jer ne znam da li ima smisla ( a mnoge od vas, daleko "iskusnije" ste me savjetovale da to preskočim i direktno na laparo...)..
U međuvremenu sve stoji, ja se osjećam nekako izgubljenom i slabom, bez definiranih odrednica što mi (nam) je dalje činiti?
Dvojim između Rijeke i Zg, između privatnih klinika i socijalnih??
U svemu tome sam već sama sebi postala naporna, jer doslovce svakog trenutka meni je to u glavi....Čula sam dobrih i loših strana i o Rijeci, i o Zg...
Želim se trgnuti i poduzeti neke konkretne korake, ali jednostavno ne znam u kojem smijeru?!?
Znam da svatko od nas ima neki svoj "križni put", svoju priču... ali mene počinje loviti depresija i malodušnost jer jednostavno ne znam od kuda krenuti??
Vjerujem da mnoge znaju o čemu pišem, i kako se osjećam,... a kako sam se već osvjedočila da se na ovom forumu može naći najbolja utjeha za svaki problem, pišem vama..
Znam da je ..."sutra novi dan", ali pomozite mi da "preživim" današnji...
frangapan

[ina33]

Frangapan, evo vibrica za današnji dan ~~~~~~. Vidim da si informirana. Moj stav znaš - laparaskopija, potom paralelno u neku priv. kliniku i u državnu, možda ti je najjednostavnije furati Rijeku i recimo Maribor ako radiš da ne izostajete s posla i ako možete to isfinancirati. Te krize su uobičajene, nemoj se sad još i grist što si u ćorsokaku. Lijepo polako, kuhaj dok ne skuhaš odluku, što god odlučiš bit će to ono pravo - jer je to tvoja odluka !

[ina33]

Mislim, nisam još dosad čula da nekog nakon UZV HSG-a šalju na RTG, neš ti value addeda, to mi se nekako čini da se kupuje vrijeme, a ne dobija ništa i još tu u Ri di su te kome s RTG HSG-om pa se mora ić u Ogulin itd. Otić' će ti masu vremena na to, a neš' ti velike razlike jedan HSG od drugog. Ako ideš na laparo bar će ti reć' sto posto plus što će event. moći otkloniti nešto od operabilnih priraslica, ako ih ima. Ako ideš na laparo, nek ti naprave i histeroskopiju, to je njima dodatnih 20 min, a za IVF ti je bitnija OK maternica, jajovodi ti uopće ne trebaju. Time ćeš uštedit nekih godinu dana čekanja i dijagnostika dal-ovo, dal-ono, po meni. A vrijeme ti je ključno u priči jer tek kad to sve napraviš možeš čekat IVF (u stimuliranom su najveće šanse).

[frangapan]

ina
opet tu.. i opet puna podrške.. hvala ti..

"Kuham" u svojoj glavi već danima.. pa mi se čini da sam nešto pametno "skuhala", pa onda u drugom trenutku mi se čini da bi trebali još malo zvati okolo, prikupljati informacije...
Znam da je ovo trenutna kriza.. bilo ih je i bit će ih... to sam već navikla.. Ali eto ovaj put.. baš me nekako "opasno trese"..

Osim toga evo baš sad se potrefilo da je i MM na nekom bitnom projektu, tako da smo malo skupa, on je stalno odsutan, a i kad se vidimo, ne da mi se opetrećivati ga mojim malim "vragovima" u glavi, jer znam da se onda i on nervira radi toga..
Zato šutim. Osim ovdje pred vama..

[alec]

frangapan drži se .
svi prolazimo takve krize i zato smo ovdje da jedna drugu utješimo,pomognemo,savjetujemo...

[zelimo_bebu]

Frangapan...i stvarno je istina...SUTRA JE NOVI DAN...

[Shanti]

Kreni... kreni u akciju! Što god si odlučila, hoćeš li raditi HSG RTG ili ga preskočiti i ipak odmah raditi laparoskopiju, kreni... počni se dogovarati o onome što si odlučila napraviti, naruči se... odmah ćeš se osjećati bolje, kad ćeš imati neku točku u koju gledati ispred sebe.

[rvukovi2]

frangapan-svima nam je tako bilo na početku, pogotovo što nekako, barem sam ja stekla takav dojam, žene potežu više u cijeloj toj priči.

Mislim da bi baš trebala svog M malo više "opterećivati" svojim dilemama.
Nemoj ga iz te priče isključivati bez obzira koliko smatrala da je opterećen vlastitim poslom.
Naravno nađi mjeru.
Vidjet ćeš, u ovoj IVF priči, koja može biti prilično dugotrajna, naporna, bolna-podršku TM ćeš trebati najviše od svih, a i on tvoju.

Za početak samo kreni, a doktori onda dalje usmjeravaju. Ti im samo kažeš svoje dileme kako ne biste predugo tapili u leru.

Bitno je krenuti.

Meni je isto bilo teško krenuti, bilo mi je teško uopće načeti tu temu u braku.
Mi smo krenuli kad smo bili već 4 godine u braku i 10 godina u vezi i bez obzira na tako jedno temeljito poznanstvo, meni je dugo trebalo da tu temu načnem.

No eto kad smo konačno odlučili, sve je nekako išlo svojim tokom.

Želim ti puno sreće.

[talia7]

Ja bih se složila s rvukovi i ponovila ti da ga ipak "opterećuješ" s tim što osjećaš jer nervoza i tuga se smanje za pola kad ih podijeliš s nekim isto kao što se radost i sreća umnože kad ih dijeliš. Upravo to mi radimo ovdje i zato nam je tako dobro :D
Meni je jedan od prvih ginekologa koje smo sreli na početku spoznaje da ćemo do dijeteta doći nekim drugim putem, preko stramputica i ko zna koliko još prepreka, rekao da je neplodnost bolest para, pa se tako i ponašam i osjećam od početka.
E, da biću i praktična. Zakaži ti odmah Maribor, da imaš termin u odličnoj klinici za godinu dana, a u međuvremenu "pohodi" neku od naših klinika koja ti je logistički najjednostavnija.
~~~~~~~~~~~~~~ evo šaljem i ja vibrica da se sve to posloži i da što prije budeš sretna trudnica

[frangapan]

Mislim da bi baš trebala svog M malo više "opterećivati" svojim dilemama.
Nemoj ga iz te priče isključivati bez obzira koliko smatrala da je opterećen vlastitim poslom.
.

Možda sam sve tako sročila da izgleda kao da je on isključen, ali nije. Zaista mi je on najveća podrška i u cijeloj ovoj situaciji osjećam da funkcioniramo kao tim.
Jedino, što je tu "problem" jest, njegov pristup svemu , i moj..
On je više racionalan, strpljiv, optimist, i rijeđe "tone"..
Slažem se da mi žene generalno više "Povučemo" općenito u životu, pa tako i u ovom slučaju. Ali na jedan način to mi je i objašnjivo...
Ipak smo mi te koje prolazimo razne neugodne preglede, koje pijemo tablete, čajeve, vitamine, koje se bockamo, na kraju krajeva u čijem tijelu će jednog dana ( a želim nam svima da on svane što prije) rasti naši mali
Osim nekih slučajeva kad i kod naših mužića postoje ozbiljnije prepreke, davanje uzorka im i nije baš tako bolno.. , jedino možda malo nelagodno.. :?
Hvala drage moje...
Lijepo je naići na razumijevanje i podršku.

[leda]

Nekad jednostavno treba krenuti korak po korak i samo razmišljati o sutra. Tuga će proći kad kreneš jer ćeš onda razmišljati o tome što te čeka i nekako nema vremana za tugu. Kad si opisivala muža kao da si opisala mojeg, no meni je u ovih 5 godin borbe uvijek pomogao taj njegov optimizam i racionalnost. Daje mi snage kad je teško i dobro da nije ko ja.
Želim ti da što prije počneš sa postupkom i da u nekoj bolnici ili privatnoj klinici nađeš svoje mjesto pod suncem i još prije dođeš do svojeg anđela.

[ina33]

E, bogami, i ovo s neopterećivanjem muža ću potpistati rvukovi2 i curke tisuću posto. Moj se nije opterećivao prve tri godine. Onda sam ja pukla i rekla - neću više na postupke ako mi nećeš pomoći i tako sam mislila. To je naš zajednički posao. Nakon toga, kad je vidio da je vrag odnio šalu, prvo se uključio logistički (razvažanje, interfacing s doktorima, uputnice kod moje socijalne). Čim se uključio logistički (normalno), vrlo brzo se uključio i emotivno i bilo je i njemu drago, a i meni je postalo milijun puta lakše jer smo postali MPO-par, a nisam ja bila MPO-soler. Još kad je počeo injekcije miskat, štoerpice davat, organiziravat nenervirajuće vađenje hormona na SD-u (došao bi u 7 ujutro, ja u 9 da se ne nerviram u gužvi i ne skače mi prolaktin). Sad me pita što ima novo na Rodi, upoznao je cure i parove itd. U dvoje je lakše, tisuću puta.

[ina33]

Kad se sjetim samo stava - ne mogu s tobom na VV jer imam konferencijski poziv (naravno, i ja sam imala sastanke itd.). A sad je stav koji kaže šefu i posl. partnerima - moram kod doktora i točka. I nestane na par sati i nitko ga ništa ne pita, i on i ja obavimo svoje kad se vratimo i svijet i posao se normalno okreću, zar je itko sumnjao .

[Dodirko]

frangapan kreni odmah pa korak po korak. Glavno da se ne stoji na mjestu i onako se neke stvari čekaju.

Ina33 ovaj tvoj zadnji post me je baš dirnuo. Mi smo još u fazi "imam sastanak" ako baš hoćeš doći ću. A meni od tada više nije bitno da li će doći ili ne. Nadam se da će se to promijeniti.
A sada ona vedrja tema... gdje mogu pročitati da li ti se već vidi trbuščić, kako se osječaš?

[ina33]

Konačno došle mučnine, a ne bi se zbog kuka smjela nadebljat pa se borim sama sa sobom jer baš mi je navečer najgore. Čekam UZV 3.9. da vidimo jel' sve OK pa ću se javit na svom topicu. A propos - meni je sastanak - neće faza prestat do puknuća drugog dijela para. To je bilo moje iskustvo. A u zadnju godinu dana dogovarao poslovne putove, predavanja i seminare koje je trebao držat po timetableu naših MPO eventova (mogli su se planirat jer je bio Maribor u pitanju). Držim palčeve da što prije pređete u fazu II, emotivno je sasvim druga priča, a i logistički, ruku na srce.

[sweety]

Konačno došle mučnine,...

:D :D :D

Shvaćam da ti nije lako ali Genijalno!!!!! Juuuhhhuuuu!!!!

P.S. Hvala ti na odgovorima....

[fritulica1]

Želim se trgnuti i poduzeti neke konkretne korake, ali jednostavno ne znam u kojem smijeru?!?

Joj draga moja, skroz razumijem o čemu pričaš, na samom početku sam se osjećala gotovo identično kao ti...I znaš što? Upravo u tom trenutku mi je pomogao Rodin forum i predivne forumašice koje su me trgnule baš kad sam mislila da ne mogu izdržati toliki teret, da mi je na leđa stavljeno breme teže no što mogu podnijeti. A mogla sam, i uz pregršt dobrih savjeta, informacija, adresa, uz puno pozitivne energije koju sam pronašla ovdje na forumu, pronašla sam i svoju MPO stazu. A već je tada puno lakše, vjeruj mi...
Ostani sa nama, pitaj što te zanima, izbaci svoje nedoumice, strahove, tuge... I već će svanuti novi dan, ljepši...vidjet ćeš.

[Tia]

frangapan
ne znam koji dio tvog posta da citiram jer se pronalazim u svemu.
Kad sam se i sam našla u istoj situaciji prvo sam našla sve informacije i iznjela ih MM-u. Zajedno smo donesli odluku što, kako i gdje ćemo raditi. Nakon tog našeg razgovora bilo mi je odmah lakše. Imamo naš plan, znamo kad krećemo s jedne na drugu stepenicu.

[Mariel]

frangapan

[ZO]

frangapan

[uporna]

Frangapan

[Suncem.m.]

Cure su ti više manje sve fino rekle, a ja ću se malo osvrnit na ovo:

Dvojim između Rijeke i Zg, između privatnih klinika i socijalnih??

Što se tiče ovoga Zg ili Rijeka - možda bolje da izabereš bližu destinaciju da sebi malo pojednostavniš situaciju.
A paralelno privatno ako si u mogućnosti - definitivno.
Npr - nakon laparo odeš u Rijeku. Nakon pregleda, dogovora, konzultacija - dobiješ neki termin.
Ovisno o tom terminu (ako moraš puno čekat) ubaciš neku privatnu kliniku u Zagrebu.
A ako nalazi laparo potvrde ono što je hsg rekao ( a nadam se da neće ) - šalji papire u Maribor.
Sigurno će ti trebati (barem) godinu dana da tamo dođeš na red. Tako se tamo fino ubaci na listu a u međuvremenu akcija socijalno-privatno/Ri-Zg.

U svakom slučaju nemoj puno razbijati glavu. Kreni fino i korak po korak, a kockice će se same lagano složiti.
Joj kad se ja sjetim, meni su se ruke tresle kad sam prvi put zvala u Zg za pregled.
Zašto? Meni to sada nije uopće jasno, ali tada sam valjda imala neki razlog .
(No dobro, sad me vata nervoza pri pomisli na Maribor, ali to još malo odgađam.)

Hrabro i smireno i uz razgovor sa TM.
Sretno

[LO]

Potpisujem što je Suncem.m rekla. I meni je bilo teško odabrat kliniku napočetku, pa sam krenula po principu od bližeg ka daljnjem. Još uvijek sam u Rijeci, krećem u 4 IVF, ali polako radeći na novim pretragama širim vidike i krakove prema metropoli. U svakom slučaju što odlučiš sretno.

[AnneMary]

frangapan
~~~~~~~~~~~~~ za tebe i muža!

[Pcelica Mara]

Da ne ponavljam, potpisujem ove pametne glave iznad i šaljem ~~~~~~ ~~~~~~ ~~~~~~ ~~~~~~ da trenutak slabosti brzo prođe i da hrabro krenete po svog

[frangapan]

Raznježile ste me ..
Ne znam što bi vam rekla osim - HVALA.
vas sve.

frangapan

[otta]

Za hrabrost i vjeru ~~~~~~ ~~~~~~ ~~~~~~ ~~~~~~

[gejsha]

[enya22]

frangapan ~~~~~~~~~~~~~~~~~

[alea]

frangapan, draga drzi se..MM je poslovan covik koji je stalno na putu (evo taman je prije 10 min usao u stan nakon 6 dana izbivanja i vec je zaspao).A ja sam zadnjih 6 dana mozgala u koju kliniku da se narucim. Zao mi ga je muciti sa mojim teskim stanjima, sve kontam dosta mu je i posla jos sad ja i moja depra. Moras ocijenit situaciju kad pricati sa M o tome, jer oni imaju drukciji sklop, ako ne pricaju o necemu ne znaci da ih to ne muci..MM je isto ka i tvoj optimistican i TO ME JEDINO IZVLACI IZ MOJIH KRIZA..
svaka od nas nosi kriz onoliko tezak koliko mozemo podnijeti, stoga niti jedna nece past pod njim i odustati..svako novo jutro nosi i novu kolicinu snage za daljnu borbu, pokusaj raditi stvari koje te vesele i kada ugledas na ulici dite samo pomisli- i ja cu brzo imati jedno...i imati ces ga i sva tuga kroz koju prolazis bit ce ti vracena srecom samo u neizmjernoj kolicini
SVE SMO MI BUDUCE MAME

[d13]

na našem samom početku mm je taj koji je vodio "glavnu" rijec, on mi je pronašo rodu i sad sam tu. ali vidim da što više sama kopam po našem problemu on je polako sve dalje. kako on kaže što ti ja tu mogu pomoci nađi na rodi. ja mislim da ih treba upoznati sa svakim novim detaljem da su konstantno u điru da znaju i najmanji detalj koji smo i mi same saznale. ja svaku novu informacju samo posaljem njemu na e-mail, pa nek čita.

[d13]

frangapan................. drži se!!!!!!!!!!!!!

[Nikolina-Zagreb]

Mislim da svi s vremena na vrijeme upadamo u podjednaka raspoloženja. Ja se stalno trudim da mi činjenica da moram ići na postupke i da još nisam uspjela ostati u drugom stanju ne treba 'pokvariti' ostale radosti, ali je teško. Naime, stalno mi negdje sa strane stoji misao da nešto (veliko nešto) trebam obavljati, pa mi je sve ostalo manje bitno. Ali, baš kao i svi, moram se truditi. Nema druge. Sreća je kada nas i ako nas zaokupe poslovne i druge uobičajene životne aktivnosti. I mislim da je to dobro. Naravno, pri tome ne treba zaboraviti na ono osnovno - zdravlje; ali mislim da je svima nama to na pameti. Od zadnjega postupka (prošlu srijedu sam dobila negativan beta HCG), ja niti sam jako tužna, niti sam jako ljuta, niti sam jako neraspoložena, ali sve pomalo, pa bi se jednom riječju moglo reći da sam bezvoljna. Kažu psiholozi da se ponekad čovjek treba prepustiti i tim raspoloženjima, ako želi plakati - isplakati se, ako se želi opustiti - odmarati se . . . Ali svakako bitno je gledati i dalje i koncentrirati se na svakodnevne obveze i sljedeće postupke. Iskreno, mislim da bi mi u ovome trenutku bilo najlakše da iz mjeseca u mjesec mogu ići na postupke, sve dok to ne riješim, ali što se može - i tijelo se mora slušati.

Slažem se da naše muževe treba uključiti u cijelu priču, barem za logistiku. Moj to fantastično odrađuje i baš kao i većina muškaraca i on je, kao što su mnoge forumašice napisale, puno racionalniji i stabilniji od mene, ali ne mislim da mu je svejedno, dapače. Ponekad si mislim da mu je teže zbog mene, jer ne zna koliko me sve to boli i koliko mi je teško, pa mu ja kažem da mi postupci nisu problem (osim kada me ponekad malo boli poslije punkcije). Osim toga, mislim da treba imati jake živce da svakodnevno sluša sva moja razmišljanja, promišljanja, strahove, dileme, probleme ... Toliko se na neki način brine za mene da mi za sada ne da da idem na laparoskopiju, a i meni ta ideja nije bliska.

Savjetujem da se obavezno predbilježiš za Maribor, kao što su sugerirale i ostale forumašice, jer se tamo u pravilu čeka godinu dana.

Što se laparaskopije tiče, ako nisi sigurna u mišljenje jednoga doktora, zatraži još neka, prije nego što se na to odlučiš.

Sretno svima,

[katarina]

Čitajući naše mnogobrojne postove uviđam da sve istu muku mučimo, sa istim osjećajima i problemima se susrećemo na tom našem križnom putu.Ono što me tješi je da imamo jedna drugu na ovom prekrasnom forumu, da se bodrimo kad nam je najteže i slavimo kad uspijemo.

[Lambi]

danas se pitam zašto moramo to sve prolaziti ,kako je to težak put...
i ne mogu naći pametan odgovor ,zavaravajući se i tješeći nekim drugim stanjima,niti to mi više ne pomaže,kako zvućim neskromno..
sva sreća kaj imam muza ,tako dobrog
znam da i on pati ali na drugaćiji naćin,ćineći mene snažnijom i racionalniom,nije mu lako
borimo se i idemo naprijed da dođemo svi do svog cilja

[Nikolina-Zagreb]

Lambi, slažem se sa tobom da je put težak, dodatno i zato što je neizvjestan, ali si uvijek nekako olakšam i kažem: 'A što da ne postoje postupci i stručni doktori koji ih provode?'. Onda definitivno ne bi imali izbor. A ovako - dok nam psihičko i fizičko zdravlje dozvoljava, možemo si 'priuštiti' metode koje nam se nude. Brojne forumašice su nakon pozitivnih rezultata napisale da im nije žao tolikoga truda i muke i da bi sve to ponovile za sreću koju su dobile. I ja im vjerujem.

Ono što možemo poželjeti je da je više doktora specijaliziranih za metode asistirane reprodukcije (često u sebi kažem 'Da ih je klonirati!') i općenito pomoći/podrške sa svih strana, pa će i nama biti lakše. Iskreno, ponekad mi bude žao truda doktora i medicinskih sestara koje mi daju injekcije, te biologa, jer i oni ulažu puno (iako im je to posao), očekuju i nadaju se zajedno s nama. Vjerojatno je mnogima nakon transfera poznat pokret mnogih doktora kada nas potapšu po bedru, pogledaju direktno u oči i kažu 'Sretno', i uvjerena sam da misle iskreno.

Zato - kada vam je teško i kada mislite da su postupci naporni/bolni/komplicirani, prisjetite se rezultata kojima svi težimo i zemalja/gradova u kojima se još ne provode i uvjerena sam da će vam biti lakše.

Sretno svima,

[bebomanka]

frangapan proslo je neko vrijeme od tvojeg uvodnog posta..KAKO SI i sto si odlucila??~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ iz sveg da si vec na dobrom putu do tvog
Javi se..

[frangapan]

Drage moje cure,

prilično dugo me nije bilo ovdje.. I bez obzira na taj podatak, nismo uspjeli baš Bog zna što napraviti...
Pokrenuli se jesmo, bili u Ri , i nažalost opet se razočarali, jer nisam naišla na ono što očekujem... (Možda zvučim razmaženo, ali vozanje tamo-amo, u roku od 3 dana, zbog njihove neozbiljnosti, i lijenosti da jave ako profesora nema??!?! Mislim da nisam.)
Uglavnom, dobra vijest je da smo "upali" u Petrovu.. i dogovorili paralelno termin u Viliju... Sve je još na početku, ali barem smo negdje "upali", jer se jadni već mjesecima gubimo u prazno..
Inače, uz male uspone, moje psihičko stanje je prilično isto. Polagala sam nade u Ri, ali sam se nakon velikog razočaranja u Puli, ponovno razočarala.. Usput sam "zaradila" i sve moguće bakerije koje postoje (a nalazi su mi uvijek bili sterilni).. tako da smo oboje pili terapiju da se toga riješimo, nismo , pa se ovaj mjesec nisam ni razočarala kad je stigla M..
Sve u svemu jako sam umorna, a na samom smo početku...
Ove misli duboko mi utječu na svakodnevni život, misli, raspoloženje...
tonem, a uz mene i moji najmiliji.. a ne mogu si pomoći..
Ma, da vam svima skupa ne kvarim vikend...
Šaljem vam svima puno zagrljaja.
Frangapan

[nastja st]

dobit ces vjetar u ledja kada krenes..vidim po drugim curama kako reagiraju kada pocmu sa pikanjem.
evo mm dolazi kuci nakon 5 mj izbivanja,a ja sam u tom periodu uspjela samo odraditi jednu inseminaciju koja je zavrsila kao biokemijska i nista vise. cijelo vrijeme sam manje vise samo vadila krv. i opet nista.
sretna sam sto mi mm dolazi,sto ce me gurat,kad padnem,a padam lako i cesto. on je nepopravljivi optimist,racionalan, cudo moje..
mada, zadnjih mjeseci sam ovdje nasla utjehu,i visila na stranicama po cijle dana. placuci njemu koji je na drugoj strani svijeta u slusalicu, vidila sam da ga lomim,a da mi on apsloutno nista ne moze pomoci.
sama sam na kraju odlucila i kad on dodje krecemo. kako kod nas nema konkretne dg, nadam se da mozda i priroda pomogne. izgubila sam tu skoro svaku nadu,da cemo postati roditelji na "klasicni nacin".,svejedno,nadam se.
a suza,potoke sam isplakala sama.

[speranza]

Draga frangapan,

ja te potpuno razumijem, tako je i meni bilo, i ja sam bila depresivna, ali to ti je zapravo kontraproduktivno, pa mislim da bi se trebala svim snagama boriti protiv toga. Znam da je teško, ali... može se.
Ja sam svaki svoj neuspjeh teško proživljavala, danima bih plakala i nisam se imala uopće volje niti ustati ujutro i na kraju sam ostala trudna kad sam se potpuno opustila i rekla sama sebi "baš me briga, što bude bude".
A MPO sam shvatila kao jedan od projekata koje moram odraditi do kraja (kao na poslu) i bilo mi je lakše.
Moja borba protiv depresije bila je totalno i bezrezervno ugađanje samoj sebi... nova frizura, šminka, garderoba, neki hobi koji volim, uglavnom, baš sam se bila razmazila

Na kraju sve mi ostvarimo svoj cilj, samo je pitanje vremena, a ti si na dobrom putu. Držim ti fige da ti što prije uspije, pusa