L. nije imao ni dvije i pol kad je za igru dobio ninja kornjacu (koju mu naravno nisam dala).
Argument osobe od koje ju je dobio je:
vidim da sva djeca imaju, pa ne smije zaostajat, zasto ne bi i on... i tomu slicno.
Ja nikako ne podrzavam kupnju necega svom djetetu samo zato sto to imaju sva djeca, svi prijatelji iz vrtica, al nije ni da sam ekstremna pa ako nesto on zatrazi (ko sto je bilo s pudingom slucaj s kojim se upoznao u vrticu) nikad ne kupim. Pokusavam nac mjeru.
No, kupovanje neceg jer svi imaju daje primjer mom djetetu da mora biti isti ko vecina, i i da jedino ono sto vecina prihvaca je OK.
Dobro, moj je jos relativno malen - sad ce 3, pa jos ne podlijeze reklamama (iako znam djecu i mladju koja podlijezu).
No, kakva su vasa iskustva s time?
Uspijevate li odrzati balans?