Uff.
Nakon sto sam preletila sam ovaj podforum, a i nakon 28mjesecnog dojenja dodjoh do sljedecih zakljucaka:
-Ova tema se periodicki ponavlja na ovom forumu.
-Maratonsko nocno dojenja je kod malih sisavaca pravilo, a ne iznimka.

Skoro sve mame koje su dojile svoju bebu/bebe 1 godinu ili vise pricaju o toj totalnoj nocnoj mucioni. Kod vecine mama taj kriticni trenutak kad beba pocne dojiti nocu po petsto puta se dogadja izmedju 4.-6. mjeseca starosti. Jedan dio mama pomisli da je u pitanju glad ali izgleda da vecina ipak zna da je ustvari u pitanju nacin na koji bebe zaspivaju (znaci same ili ne). Normalno da postoje i one rijetke zvijerke, bebaci rodjeni-spavaci koji dobro spavaju bez obzira kako ih uspavali, ali takvi bebaci su fakat rijetke zvijerke.
I zato ti ja sad mali karlo ne mogu reci da ce postati bolje.
Barem ne jos.
Odnosno, dajte, javit se vi cure koje ste imale dobro iskustvo. Vi rijetke zvijerke jer ja sam na izmaku snaga. Dajte nam nadu. Recite mi: 'Evo jos malo izdrzi. Jos tri mjeseca i prestat ce te traziti cicu cijelu noc.' I molim vas nemojte mi pricati o tome kako cu se jednog dana sa sjetom sjecati tih trenutaka kad bi se moja curica scucurila uz mene da doji. Znam da cu to tada tako dozivljavati, ali sad samo hocu da mi netko kaze da ce vrlo skoro tome doci kraj.
Ne bih zeljela prekidati dojenje zbog tih nocnih muciona jer mi po danu fakat nije problem, al na rubu sam. Sve se cesce pocinjem pitati koliko se zena-majka mora zrtvovati jer budimo iskrene, nocno dojenje radi dobrobiti djeteta, a na ustrb vlastitog sna jest odredjena vrsta zrtve na koju sam ja drage volje bila spremna prije godinu dana, ali nakon dvije godine takvog isprekidanog sna...