Uh, ja sam još jedna sa istim problemom. Ajme, Vedran je do sada spavao super, tu i tamo se budio na dojenje. Sada me cijelu noć nateže za cicu. Nisam spavala već noćima i da se dobro ne hranim mislim da bih poludjela i razbolila se od umora. Iskreno, stvarno razmišljam o prestanku dojenja. I meni je slatko kada ga vidim kako gušta, ali Vedranu treba i zdrava, sretna mama... A ja padam od umora, trne mi ruka, bole leđa... Još k tome, Vedran neće jesti dohranu uopće. Mislim da je to zato što se cijeli dan i noć nacicava pa nikad nije pošteno gladan. Vjerujem da bi mi bilo lakše da više ne dojim, ali mi je opet žao njega...