pužić Znam kako ti je, i meni je bilo isto tako. M je visila s mene (bukvalno) po cijele dane, mene su bradavice boljele za poluditi, ali sam durala. A ona je gladna plakala i plakala. I isto imala zelene stolice (1x dnevno). A onda dođe moja mama i s vrata veli "daj joj flašicu, zar ne vidiš da je gladna, da zaspi, pa da se ti malo odmoriš!" Ja sam dodavala prvo na čašu (pa bi se jadna halapljiva sva ispolijevala, nagutala zraka, i nikad nisam znala koliko je popila). Onda sam prešla na flašicu, i zamalo ostala bez mlijeka. Preporučijem ti flašicu sa širom bazom, i što manjom rupicom, mi smo koristili Nuk-ovu, dok i nju nismo, na poslijetku - izbacili! :D
Meni je pomagao MM bio je kući prvih mjesec dana (ostavio sav odmor od prethodne godine ) Kad je on morao ponovo na posao, nas smo se dvije nosale po kući, sa ili bez sise u ustima. Jela bi šta stignem, obično neke grickalice, mlijeko, jogurt, voće, slatkiše (sramota me priznati, al nisam nikad u životu toliko čokolade pojela kao tad )
Predvečerje je bila moja noćna mora. Mlijeka slabo ima, a ona glednaaaa i vrištiiiii! Onda bi ja sjela na ugaonu, digla noge na onaj drugi ćošak,navila sebi nešto na TV da gledam, smanjila ton, svukla se do pasa, skinula nju u pelenu, i stavila je na gola prsa. Preko bi nas pokrila dekicom, i odsutno blenula u TV. Ona bi sikila, pa zadrijemala, pa opet sikila, pa opet zadrijemala. Pa poslije sat ili više, promijenim siku. I tako dok ne dođe vrijeme kupanja i spavanja i MM dođe kući. Nekad sam tako znala i ja zadrijemati. Zvala sam to "naše seanse". Inače je za večernji obrok uz sisanje jela i adaptirano. Taj je obrok bio najveći i najduže se održao. Po noći je uredno samo sisala, više puta, i mlijeka je bilo dovoljno. Polako se i dnevni meni nadopunio toliko da sam mogla izbacivati adaptirano. Ne daj se, izdrži. Možeš ti to. Navijamo za vas!