u istoj kući s bakom

[jošmalo]

Evo situacije: uskoro ćemo se iz podstanarskog stana preseliti na kat kuće od svekra i svekrve. Moj stariji sin jako voli biti s bakom i djedom, a i s prabakom i pradjedom koji su u kući do, a svi skupa imamo isto dvorište. Kuća je na selu, tu su i krave, svinje, koke i Karlo obožava biti vani i "raditi". Smatram da bismo mu trebali ipak ograničiti vrijeme boravka vani, jer bi on mogao biti vani od jutra do mraka. Što vi mislite o tome? S jedne strane ne bih htjela da je stalno s bakama i djedovima jer mu oni svašta dopuštaju i on s njima manipulira, daju mu bombone, kekse, sladolede, a s druge pak strane kako mu reći Ne možeš sad van? A tu je i Josip i Karlu je ponekad stvarno dosadno s nama, a vrlo mi je teško igrati se i s jednim i drugim. Dal' da odredim doba dana kad smije biti vani ili da ga pustim da bude vani dok mu ne dojadi? A on se inače ne voli igrati sam, ali baš nimalo, uvijek traži društvo za igru, i to ili mene ili tatu ili bake, s djecom se ne voli igrati. Ja inače sa svekrvom i svekrom nemam neki prisan odnos, a vidim da to i Karlo kuži. Što napraviti? Neka se jave oni koji također žive u istoj kući sa svekrvom i svekrom i pomognu s nekim savjetom.

[clumsy mom]

Mi smo na spratu, mm-ov brat sa suprugom i ćerkicom ispod nas a svekiji u kući pored. Dvorište nam je u centru grada (zavučena i slepa ulica bez saobraćaja ali fizički smo baš u centru), malo i ni približno zanimljivo kao vaše (prerasli smo fazu branja cvetića mami). U njemu provodimo toliko vremena koliko da isparkiramo tricikle i izjurimo na ulicu

Odnos sa svekijima nam nije nešto poseban - ne svađamo se ali se ni ne volimo pa smo vazda u nekoj zvaničnoj atmosferi koja guši i nas i sve oko nas a posebno decu. Svekiji su u mnogo boljim odnosima sa mm-ovim bratom i njegovom porodicom pa se druže u dvorištu a mm i ja samo ponekad popijemo kafu nedeljom, inače smo samo u tranzitu pored njih

Odnos svekija prema mojoj deci je specifičan, uglavnom se ne slažu sa mojim načinom odgajanja (ne tučem ih - o zaboga, pa kako to?, ograničavam im slatkiše - majka terorista!, više slušam sopstvenu decu nego svoje potrebe - budala koja sebi uništava život i sopstveni integritet!, etc) ali znaju da se hvale kako su NAM (mi=oni i mi) deca sjajna i lepo vaspitana, kako se ne tuku, znaju da kažu hvala i izvoli...Baka je uglavnom prepuna zabrana i nerazumevanja moje dece (kažem MOJE jer se sa deverovom maleckom odlično kapira oduvek) pa je deca generalno ne vole i češće će odbiti njen poljubac nego ga prihvatiti. Nikad se nisu poigrali sa njima niti radili bilo šta kreativno (sveki je učiteljica u penziji, barem im pesmice može pevati), nikad nisu izrazili želju da ih prošetaju niti da zajedno sa nama izađu na ulicu i pridruže se komšiluku i buljuku njihove dece.

Zbog ovakvog odnosa na meni je bilo da zavedem pravila ponašanja prema mojoj deca i da što manje boravim u dvorištu tako da deca prosto navikla da se u dvorištu ne igraju. Dakle, nema kidanja bakinog cveća niti uzimanja stvari sa stola ma kako primamljivo da deluju, nema ulaženja kod babe i dede sem za slavu i kad nas eksplicitno pozovu da dođemo (ista priča i sa mm-ovim bratom), nema deljenja slatkiša niti bilo kakve hrane. I funkcionišemo savršeno ma kako čudno delovali ostatku sveta

[Milana]

Mi živimo u istoj kući sa svekijima. Doduše moj Erik je još mali da nešto "radi" vani ali ga često svekar odvede sa sobom van (mi nemamo životinje ali iamoa pilanu sa puno strojeva, viljuškara i raznih mašina na koje Erik odvali kad ih vidi). Htjela bih da puno vremena provodi vani ali naravno ne na pilani jer tamo malom djetetu nije mjesto ali zato opostoji ogromni vrt sa njegovim rekvizitima.
No sad sam se ja odmakala malo od onog što sam htjela reći. Mene je isto čuvala baka i stalno sam bila vani s njom i uživala. Nisam voljela zimu i kišu jer onda nisam mogla van.
Moje mišljenje je da ga pustiš van, naravno onoliko koliko ti misliš da je dovoljno. Odredite vrijeme za igru vani i vrijeme za igru u kući.
A svekijim jasno daj do znanja što mu smiju dopuštati a što ne.

[rayna]

i ja sam za to da im das do znanja sto dopustas sto ne,sto smije sto nesmije.
ne vjerujem da ce cijeli dan provoditi vani,to ti se mozda sad cinilo kad jos niste zivjeli tamo.

kad ti je stariji vani,igras se s malim i obrnuto,tako se neces trebat igrat s obojicom. mozda ce se tamo skompati s djecom iz ulice,pa nece bit stalno s njima.

a sto je s vrticem??

[jošmalo]

Financijska situacija nam nije bajna da bi Karlo mogao u vrtić, a i ja sam kod kuće na porodiljnom. Iako mi sve to i nije tako važno - stvar je u tome što je Karlo jako nesretan kad ide u vrtić, više se voli družiti sa svojom prabakom i bakom, nije baš za druženje s djecom, valjda će se to za godinu-dvije promijeniti. A kad je on tako sretan, ne želim mu uskraćivati bake, samo što ćemo trebat odrediti neka pravila. Ma valjda će štimat, makar me strah.

[alanovamama]

Savjetujem ti da ti i TM sjednete sa bakom i djedom i dogovorite "pravila ponašanja" , kad vidiš kako to funkcionira odluči šta dalje, možda i oni trebaju samo neke smjernice

[zmaj]

normalno, triba dogovorit pravila. posebno tipa prehrane i sl. al, skužila sam da masu nas žena "frkče" i previše "puše" na svekije iako nemamo nekog vele razloga. smatram da bi i mi "veliki" trebali proraditi na jasnijoj komunikaciji. pogotovo ak živimo u istoj kući, dvorištu... moji su daleko. al kad dođemo već znaju što smiju što ne s malim, jer im kažem (ono ne na nogice, ak sam ne može, ne učit hodat, ne stavljat sjedit dok sam nije, ne slatkiši i bla bla...). a ja sam se trudila ne bit preposesivna, pa im i dat dite da se poigraju . osobno mislim da sam "nafilana" pričama starijh žena tipa "nikad sa svekijima, ni u ludili, ona vaka naka i sl"...

[NatasaM...]

Ma, sve ce ovisiti o tome koliko cete ti i tvoji svekiji postovati jedni druge. Vidis i sama da ovdje ima puno razlicitih situacija.

Konkretno, u mom slucaju, svekrva je takva da ce sebe satrat, ali ce svima oko nje biti dobro, totalno je nesebicna, uvijek slusa sve sto joj kazem da zelim ili ne zelim da radi s njima. Nekako, vise moram voditi racuna da ona misli malo i na sebe, nego na to kako ce mi odgajati djecu (ja radim, ona cuva djecu).