go, go vrtićarac vid! :D
mamma, naša pesekica je već neko vrijeme pobolijevala nakon operacije i gadnih lijekova koji su uzrokovali druge bolesti

pa je otišla prije nego smo se nadali, s nepunih 14 godina. ali na najljepši mogući način, zaspala je mirno okružena onima koji je vole i sad je na obiteljskom groblju kućnih ljubimaca na tetinoj viksi.
i sad smo teoretske razgovore o smrti prenijeli u praksu, andrej je primijenio sve ono o čemu smo pričali, rekao je da je tužan i da će plakati ali ipak nije... spomene je pa pričamo, zašto je uginula (on nabraja kako joj je bilo loše), zašto se ne može vratiti, gdje je sad, što radimo kad smo tužni... zapravo je nekako dobro ispalo jer već neko vrijeme pričamo o tome i sad smo utvrdili gradivo.