evo kako je išlo moje premišljanje.ms. ivy prvotno napisa
prije godinu dana me pitala jedna mama da li bi Fran išao na muzičku sljedeće godine. Ja sam rekla da ćemo vidjeti, ako bude htio nek ide, ako ne onda ne.
I tako otišli smo na taj jedan sat. Jedva čeka danas popodne da ode opet. Ako u nekom trenutku ne bude htio ići, onda više neće ići i gotovo.
Ja bi ustvari voljela da ja mogu biti cijelo uvijek tamo, jer smo se nakon sata pa sve do danas Fran i ja super zabavljali pjevušeći te pjesmice i isprobavajući ici,aca,ucu.... Iskreno, već mi je ponestalo i pjesmica i priča za pjevanje i pričanje, a ovdje sam vidjela jedan jako zanimljiv i nov način zabave za Frana, a meni za dobivanje ideja.
Što se tiče jezika-počela sam razmišljati o tome jer stalno isprobava govoriti kao Tom i Jerry i Bob der Baumeister, i onda se nervira kad ne može ili kad ja ne znam neku pjesmicu koju pjevaju na Baby TV.Tako sam došla u razgovor sa cvrčkicom koja mi je rekla da će sa Lovrom u SUVAG, pa se onda kao rješenje pronašao Berlitz zbog moje rekreacije.
Nisam krenula s tim zbog nekih posebnih ambicija, već iz čiste njegove zabave, koju možemo prekinuti kad više ne bude zabavno.
Meni je super što u ovoj dobi nitko od njih baš ništa ne očekuje osim da sudjeluju onoliko koliko mogu.
Pretpostavljam da kad dijete ima 5,6,7 godina onda i voditelj a i roditelji očekuju nešto od sata, a ovdje je bitan samo njegov osmjeh. Ako izostane rađe ćemo ostati doma.
 |
|||
