Xanax, i ja sam tako razmisljala prije i za vrijeme trudnoce. Nisam tip koji voli biti zatvoren u 4 zida i u tom mi smislu tesko pada porodiljski. Naravno da idemo u setnje, nismo stalno unutra izmedju 4 zida ali nedostaju mi ljudi (radim u nastavi) i ta nekakva akcija. Ovako je svaki dan vrlo slican. Znam da ce mi biti lakse kad L. bude jos malo starija pa da mozemo busom do grada ili kod nekoga tj. da ne moram cekati da se MM vrati s posla pa da imam prijevoz. Ja i dan danas, bez obzira koliko ju obozavam, ponekad ceznem za danom kada sam mogla cijeli vikend provesti pred tv-om, u pidjami i bolila me briga za sve. Ali opet, toliko sam toga i dobila u tom malom tjelescu koje se tako lijepo nasmije kada me ugleda Sve ima svoje, i zato svaki period zivota treba u potpunosti iskoristiti. Ja jedva cekam da krenemo u zoloski, u djecje kazaliste i sl. jer znam koliko ce to nju veseliti a i ja cu tu imati neki svoj odusak (jer ce dan biti drugaciji).
Zapravo sam ti samo htjela reci da ne brines zbog svojih osjecaja, covjek si od krvi i mesa i normalno je da imas takve bojazni. I nedostajat ce ti puno stvari iz prijasnjeg zivota ali opet puno ces novoga nauciti i dozivjeti sasvim nove osjecaje. Mislim da puno pomaze da se covjek pomiri sto prije da je situacija takva, kakva je, kad jednom beba dodje. Da si umoran, neispavan ali sve se to stabilizira i ne traje to vjecno. A nakon toga imas malo stvorenjce koje te voli, treba i bez kojeg vise ne mozes zamisliti zivot
Zelim ti srecu da sto prije dobijes svog malog