Promijenilo me sve ovo, jako.Postala sam osjetljivija, drugačija.Često plačem i volim biti sama,mada drugi tu promjenu možda i ne vide. Malo me i pročistilo, pa smatram da sam sad bolja osoba, pažljivija sam prema drugima i pazim koga ću šta pitati.Bolje razumijem druge ljude i njihove postupke.A da znanje iz ginekologije i ne spominjem, često mislim da znam mnogo više nego bih trebala. Znači promijenilo me mnogo, a često mislim da ću bebu, ako ikad dođe, razmaziti jako, jer pobogu, predugo je čekam.Svaku vijest o nečijoj trudnoći doživljavam kao sol na ranu, nije to ljubomora, ne , samo se pitam što mene sve to zaobilazi.Sad tek shvatam pravo značenje riječi nada, jer nadam se kao što se nikad ni za što nisam nadala, da će sva ova borba i meni i vama jednom biti samo uspomena koja je od nas učinila bolje ljude koji znaju uživati u blagoslovu roditeljstva.