promijenila sam se, nisam vise bezbrizna, vesela, spontana, nego mi cijelo vrijeme ta neplodnost i MPO visi nad glavom i u glavi.
a osobito me kriza drzih zadnjih tjedana, u smislu sto nemam mira, nervozna sam i nestrpljiva - ne toliko za samu T, koliko za svakodnevne sitnice. odgovara mi biti sama i sva sam cmoljava, mogla bi se rasplakati na svaku glupost .
trenutno me i malo brine sto mi se ne da druzit se s frendicama, a osobito mi idu na zivce susreti jedan-na-jedan jer ja obicno sutim (ovo s cim sam preokupirana stvarno mi se ne da pricat: o ovulacijama, spermicima, poliklinikama, postupcima itd.), pogotovo kad dva sata slusam o detaljima uredjenja stana ili planiranja proslave rodjendana (hm, kako su ljudi sretni i bezbrizni!).
u svakom slucaju vise mi odgovaraju veca drustva uz neobavezne razgovore i to je jedino sto me u zadnje vrijeme opusta.