Bok cure, kasnim par mjeseci na ovom topicu, ali tema je prekrasna i nisam mogla odoljeti...
Kako sam/smo se promijenili?

Sada znam da zelim dijete vise nego ista na svijetu. Oduvijek sam znala da zelim biti mama, ali sada je to kristalno jasno i zacementirano u meni.
Sada vidim i znam koliko MM zeli postati tata i volim ga jos i vise zbog toga. Odnos izmedju mene i MM-a je dublji, kvalitetniji, lijepsi nego ikada. Jako samo se spojili kroz sve ovo.

Ponekad sam optimisticna, ponekad mi je jako tesko. Ponekad sam sretna sto sam ziva, zdrava, u sretnom braku, ponekad sam ljuta na sebe i svoje tijelo jer svaki mjesec iznova zakazuje u pokusajima da zacmemo bebu...ponekad si kazem 'sve ce biti u redu, vidjet ces' i u to cvrsto vjerujem, ponekad mislim da necu opet moci zatrudnjeti i placem kad svaki mjesec nepogresivo dolazi menstruacija...

Sada sam nekako vise povezana s mojom majkom, zelim nastaviti nasu obitelj, puno smo se povezale i kroz sve razgovore o njenim trudnocama i pobacajima i trenutku kada je rodila mene.

Promijenila sam se i u smislu da se osjecam dijelom velike grupe zena i muskaraca koji traze podrsku u pokusajima da postanu roditelji i taj osjecaj pripadnosti mi daje snagu.