Ajme, super mi je šta čitam ovo, nemojte krivo shvatiti, ali sram me je priznati više koliko mislim o tome, jedino s jednom prijom mogu koja je u istoj situaciji, za ostale bi to bilo previše (pogotovo jer znam trudnice koje su upola manje informirane od mene i njima bi čak ove teme o djeci bile dosadne)...
Recimo ovo kad se probudim-evo, nikome to ne govorim...a tek koliko često sanjam to šta sanjam...i koju sreću osjećam u snu, ne želim se probuditi