Ima li tu još loših mama poput mene?
Ovo me već duže vrijeme muči.
Stvarno mislim da nisam dobra mama. Imam dobru malu curicu, navršila je godinicu. Mirna je od samog početka. Imali smo malih problema sa hranjenjem na početku ali je prošlo. Spava cjelu noć od kad je napunila 2 mjeseca, sve papa, još malo će i prohodati. Ma savršena je!
Ja sam bila na porodiljnom prvih 6. mjeseci a muž od onda. Volim svoju malenu no sram me reći ali ponekad me nije volja provoditi vrijeme sa njom, neznam kako bi je mogla zabaviti a da ne govorim o tome kako neznam kako je što bolje odgojiti da postane poštena i dobra cura. Moj dragi je puno bolji sa njom i ne pada mu toliko teško roditeljstvo kao meni. Neznam zašto mi se ovo događa, ona je planirano i željeno dijete. Sa drugom djecom sam super, teta sam već 12. godina i čuvala sam nećakinje bezbroj puta, no svoju curicu kao da ne volim dovoljno. Tako me boli kad to kažem.
Molim Vas dajte mi savjet kako prebroditi ovo razdoblje. Imam sve što poželjeti mogu no imam osjećaj kako bi mojoj obitelji bilo dobro i bez mene. Strah me je da ne uništim kćerino djetinjstvo svojom ne zrelošću.
 |
|||
Odgovori s citatom
bfamily prvotno napisa
... bilo je masu trenutaka kad sam ga tila udavit, šutnut...koma!! pretpostavljam da je tomu veliki uzrok što nisam mogla ni na wc...ja "u poslu", ni blizu gotova, a on se za 10sek izvrne na glavu po metra od mene....ma koma...i umisto da ga tješim ja sam ga tila kroz prozor... doša mi je ko "ogromni isisivač moje životne energije"..tako sam da doživljavala... kad je MM doša...već je bilo lakše...mene je čak bilo strah da mu neš ne učinim....no, kod mene se od samog poroda dost tog skupilo (carski, mastitisi, astma, upala pluća...) + MM dolazio kasno + mačak sve živahniji...pukla sam! eto!!
Samo mi je netko trebao reći da je sve to normalno!
). Ali ja sam i trudnoću i svih tih 10 mjeseci bila potpuno i sasvim sama u bijelom svijetu i jednostavno sam bila pod prevelikim pritiskom i totalno izmrcvarena (inače je i ona bila strašno zahtjevna beba koja je plakala 25 sati dnevno, jela svakih sat vremena i kad bi zaspala to je bilo od iscrpljenosti od plakanja). Isto tako, na povratku, u avionu, sam pomislila, 'joj bože, sad opet' :/ , ali kad sam ju ugledala na aerodromu, moja ljubav je dobila neku novu dimenziju 
Odonda na svoju djecu drukčije gledam, ali mi svako malo treba neki 'ispušni ventil' i malo samovanja.
sam što nekim treba više, a nekima manje da se priviknu na novonastalu situaciju i da prihvate promjene u životu. To se najviše odnosi na one mame koje su i prije bebe bile jako aktivne. Dijete je obaveza, ali ne i teret - nekom treba duže da se privikne na nove dužnosti i osjećaje.
