da li si se probala "vratiti unatrag", doći do trenutka kad je nastupila ta tišina - i nastojala uočiti razloge?

odlazak se često spominje kao najjednostavnije rješenje.
Kad smo se jednostavno poceli razilaziti u svemu, u planovima za buducnost, u stavovima prema odgoju djeteta,u planiranju brroja djece, u sve vise i vise stvari. A kad pokrenemo bilo kakav razgovor samo shvatim koliko se razilazimo u svemu i nemam volje jos dublje odlaziti.
Znam da je odlazak jednostavno najlakse rjesenje i zato sam vise puta pokusvala nesto promjeniti. Pa pokusajmo ovako , pokusajmo onako. Ja obecajem da cu pokusavati postupit ovako, on isto... Al na kraju bilo kakvog kompromisa ja imam osjecaj da ja gubim , on dobiva. zato sam odustala od svega, pa nek svak vodi zaseban zivot. Ne pitaj me nista , necu ni ja tebe. Al on uvijke ima nesto za pitati. A mene to nervira. Nerviraju me najmanje sitnice dnevno. gluposti koje prije nisam primjecivala. Zasto bas sad kad ja moram u wc, ti ga zakljucas pa ja moram trazit kljuc? Pa sami smo, tko ti moze uci? Poludim na takve sitnice. Mislim vrata zakljucava automtski, ne razmisljajuci.

Jesi li stvarno izgubila sve razloge, osim djeteta i financija, da se boriš za svoj brak?
Mislim da jesam. Jer svaki put kad smo nesto pokusali kratko bi trajla "idila" i onada opet po straom. Mene bi pocele nervirat svakojake stvarcice. Ja kazem jedno, on drugo. npr. Kazem djetetu da mrkvu pojede do kraja pa se moze dignut od stole, a on ispred mene da ne mora bas svu nego malo - koliko moze. I tako nikad kraja. Kad ja pokusavam bit u necem oko djeteta dosljedna, njmu je svejedno i ne shvaca vaznost toga.
Mislim da nikakv razgovor i nudjenje rjesenja ne bi bila dugog vjeka i zato sam se prestala trudit.
Zapravo mi nitko od vas nije dao odgovor , kad ste shvatile da je to to i da je vrijeme da odete i zatvorite vrata. I kako progurate mjesec financijski? Mi naime nismo vjencani.