Sorciere, bas si mi zapaprila prvim djelom posta i navela sve ono o cemu razmisljam non - stop, a najgore od svega - poslat dijete bolesno u vrtic jer ga nema tko cuvati i moliti da ga prime.To jadno djete koje nije nista krivo mi je kocnica.
Dala si mi za razmisljati posljednjim djelom svog posta. Morat cu se dobro preispitat jeli moguce nekog ponovo zavoljeti i kako otvorit srce. Sad mi se cini da jedino na njemu volim odnos koji ima s djeteom i koliko sudjeljuje u svemu vezano za dijete. a konkretne stvri koje ne volim, ne bi pisla da ne krene rasprava o tome u smjeru tipa : pa zer to nisi znala i prije. Ukratko postao je preusporen, pretrom i prelijen za mene kakav sam danas.
Iskreno ne znam...morat cu se preispitat. Prije nego sto pupucam po savovima od ove situacije u kuci i stalnog mozganja i kalkuliranja o selidbi.
Puno ti hvala