sorciere prvotno napisa
ja nisam prošla taj dio. od početka sam sama.
da li je lako...?
djetetu stalno govoriti "mama nema"... jer ono traži i sladoled, i igračku, i čokoladu...
govoriti sebi - pa nije strašno biti gladna, bar ću imati dobru liniju (a na kraju izgledaš kao one anoreksične manekenke)
gledati u dućanu kako netko natrpa svašta u košaricu, a ti računaš koliko će mlijeka tvoje dijete popiti...
preživjeti ucjene na poslu - jer si sama...
nemati krov nad glavom, i strepiti od nečije dobre volje...
voditi bolesno dijete u vrtić - i moliti da ga prime, jer nitko ga ne može pričuvati...
Sorcie, baš me rastužio ovaj tvoj post, i tim više, moram reći sa se iskreno divim samohranim roditeljima.
Ne znam jesi li ostala sama svojom odlukom ili ne, ali to nije ni bitno, ali vjerujem da zaista treba mnogo hrabrosti i truda u odgajanju djeteta bez ikoga tko bi mogao pomoći.
Ja sumnjam da bih mogla sama, ne zbog materijalne situacije (pomogli bi mi moji koliko bi mogli), već zbog toga što mi jednostavno treba netko da mi pomogne kad zaista više ne mogu.
Čini mi se da ne bih mogla sama prolaziti bolesti, nespavanja, plač...
Zaista ti se divim.
Odgovori s citatom