Ajoj...
moj sin koji je cijelo vrijeme djeloavao potpuno nezainteresiran, jučer je ispred škole krizirao, svi su mirno čekali a roditeljima u dvorištu da ih ravnateljica prozove, a on je počeo trčati kao sumanut po igralištu, skakati po nekom spomeniku, bježati, penjati se na stablo, nikakve molbe niti dozivanja niti ucjene nisu pomagale... Prvo sam pomislila da želi ispasti frajer pred ostalima, a onda sam shvatila da mu je to zapravo eskalacija sve tenzije koju je gutao i nije pokazivao. Možete misliti kako mi je bilo, krenuli smo svi sretni u školu, MM, ja, đak prvak i njegov mali brat, a kad ono pred školom hladan tuš. Na kraju smo ga nekako u suzama uveli u školu, i nakon toga je bilo sve u najboljem redu, valjda je izbacio svu napetost...samo je nama ostala knedla u grlu tijekom cijelog prijema. Da stvar bude bolja, kako smo u dvoranu ušli zadnji, on je sjeo sa ostalim prvašićima, a mi smo sjeli na zadnja mjesta u prvom redu. Tada je počeo moj mlađi sin sa prenemaganjem i jahanjem po nama... stalno mi je otkopčavao košulju i tražio cicu, iako sam ga prestala dojiti još pred skoro dvije godine! Ma horor živi...još nisam sebi došla...
Inače, jako mi se svidjela učiteljica, čini mi se baš prava za njega, smirena i topla osoba, ali i vrlo konkretna.
On je bio jako zadovoljan nakon tog prijema, čak i oduševljen (tko zna šta je on očekivao, sigurno nešto loše, iako smo mu mi uvijek samo pozitivno o školi govorili). Rekao mi je: Mama, škola je prva liga, tu mi je sto puta ljepše nego u vrtiću!
Danas su imali samo dva sata, i bilo je dobro. Nadam se će se dobro uklopiti...