Preumorna sam, jer sam tek došla s puta ... i mislila sam da se neću ni ulogirati, nego sam samo željela škicnuti kakvi su rezultati kad ono
Baš sam tužna, nekako sam se nadala iako nisam sklona vjerovanju u čuda i još manje u čudotvorne pripravke, ali su me ove vaša razmišljanja ipak potaknula da s vama podjelim iskustvo jer ono što pouzdano mogu reći je da znam kako se osjećate, i znam da vi znate kako se ja osjećam... prvo idemo zajedno po ovim i onim labaratorijima pune nadanja da će baš taj put biti nešto, onda ono grozno isčekivanje i promjene raspoloženja od neracionalnog optimizma do totalnog crnila i onda obično hladni tuš od razočarenja s nalozom u ruci.
Nakon toga crpim snagu ni sama ne znam od kud da mom dragom održim pozitivno stanje i ne dozvolim mu da padne, da se osjeća krivim, da pati, da tuguje ..... a onda me to "držanje" njega u normalnom stanju dovede do ??????
No, nisam vam to htjela reći jer to ovako ili onako znate, nego kako su se u meni smirila luđačka stanja prevelike želje da budem mama i kako sam sva moguća rješenja da se ostvarim kao roditelj osvjestila realno u glavi u srcu (duši... kužite što želim reći?)
Moji bliski prijatelji su prije godinu dana dobila preslatkog sina, MM mu je kum. To je bila jedna od onih divnih trudnoća, ali isto tako i jedna od onih trudnoća u našoj blizini za koje pomislimo, kako je to predivno, ali potajno pomislim i ono zašto to nisam ja?
Da vas ne gnjavim previše sve to znate... no njihov preslatki klinac, naše predivno kumče od 13 mjeseca ima neki oblik epilepsije i jako jako je teško nositi se s dijagnozom, terapijom, općenito s bolešću. Nama je preteško, a možete zamisliti kako je njima?
To što se njima desilo nekako me je naučilo da "spustim loptu" malo, da će se sve desiti onako kako treba biti i da ne možemo ništa na silu, da se ne trebamo predavati ni tugovati i prepuštati se očajanju i depresijama nego razmisliti i shvatiti da se stvari jednostavno dešavaju ovako ili onako i da to ipak najčešće bude baš onako kako treba biti
Šaljem vam svima veliki virtualni i nastavljam s jakom jakom vibrama jer ko zna što će sve biti još.