Leon se rodio 25.04. u 6:40...to isto jutro, ali malo kasnije moj je otac saznao da boluje od karcinoma. Ja nisam znala u samome početku; u rodilištu su me ubili u pojam i da ne duljim nisam dojila. Uz pomoć mm počeli smo nakon jedno 3 tjedna i sve je to nekako počelo funkcionirati. DOjenje na zahtjev, negdje sam pročitala taj izraz, kod nas je bilo svakih pola sata. On je izrazito lijena beba bio za papanje i nakon par gutljaja bi se ununao ili prestao. No , da skratim. Tata mi je umro, prošli tjedan. I koliko sam god bila, a i sada sam, svjesna da imam bebu od par mjeseci koja me treba, šok je napravio svoje u mome tijelu. Još uvijek smo po noći na ciki, iako se ujutro budimo GLADNI, cika je cijeli dan tu, ali mlijeka je sve manje. Pijem i čaj za dojilje, papam puno, pijem puno tekućine...nemate pojma kako mi je krivo osobito zato što nismo u početku uspjeli iz prve i onda smo se svi skupa potrudili i krenulo nas je.
Moram biti iskrena da mi je muka od adaptiranog mlijeka, jer klinci doslovno bujaju od njega i rado bih mu to zamjenila nekavim drugim obrokom. On je veliki, traži hranu koju mi papamo, ne sjedi, naravno, ali se uz oomoć rukica ako je u kolicima uspjeva sam dignuti u polusjedeći položaj. Vidjela sam u tekstovima da je za dohranu bitan i pinceta zahvat (sory ako sam krivo napisala) ali nisam sigurna da li sam ga dobro shvatila ; Leon uspjeva sa rukicom tj. prstićima uhvatiti stvari, ne baš 100% precizno istina. Curke, molim vas savjete, znam da je rano za dohranu, ali strah me adaptiranog. A ne želim da bude gladan radi moga straha...
žalosna mama![]()
![]()
![]()