mi smo imali sreće da je to prošlo na način o kojem pišeš: tata i ona u drugoj sobi bez mene i bez plakanja.
ako nas dvoje išta mrzimo onda je to cry-out!

znam da nije nije svima tako i vjerujem da nije lako. vjerujem da je nama to bilo lako zato što to nije prvi put da bi ju tata uspavljivao. on je to često radio i po danu i navečer za spavanje.
s tim da smo mi imali jednu fazu u međuvremenu da sam ju počela uspavljivati navečer ja bez cicke, pa onda tata pa tek onda kompletna noć bez mene.