ma znam...
sve ja znam. sve ja kužim. niti jedne sekunde ne razmišljam da bi drugačije postupila. ono sam jučer pisala popodne na poslu dok sam bila sama, čim sam došla doma djeci, sve me prošlo, pa onda opet večer kad mi se mota svašta po glavi...
stvar je u tome što sama sebe ne volim kada sam slaba i tužna, to nisam ja. A nemam se kome požaliti (osim vas ) jer ako što spomenem mami ili sestri kreću odmah napadi na njega (potpuno opravdano) i kako mi može biti teško zbog tog konja...
jooooooooooooooooooj, samo da još malko vremena prođe pa da se sve nekako unormali...
fala cure, velika je utjeha samo činjenica da znam da nisam sama...
ak si u zagrebu i imas auto dodji k meni na kavu
klinci ce se igrat
a ti ces imat s kim pricat Smile
da znaš mukica kak bi rado, ali nisam iz Zgb, već iz manjeg gradića (Virovitica) gdje je srodnu jednoroditeljsku dušu tako teško naći...