cicoljubac završio karijeru...
...27.7.2007. nakon 28 mjeseci dojenja.
Da, ne cica više od mjesec dana i oboje smo se preporodili. :D
Iscrpljivalo me neprestano navlačenje cice, bezbrojni dnevni podoji, noćno buđenje, činjenica da preskače obroke zato jer se nacicao itd. MM mi je počeo skretati pažnju da AA-u već tjednima nisam dala da odcica koliko on želi (jer to traaaaaaje i više je navlačenje nego cicanje) i da mu zapravo šaljem poruku da njegova potreba nije OK.
I onda sam pukla, zalijepila flastere na cice i proglasila ih bolesnima.Očekivala sam urlanje, protest i sl., međutim, AA-u je to bilo strašno smiješno, tražio je par puta da vidi flastere, počeo bi se smijati i pustio bi me na miru. Ista stvar je bila i po noći - podsjetila sam ga da je cika bolesna, on bi pogledao flastere, nasmiješio se, popio malo vode i zaspao u roku pola minute.
Od tada jede puno više nego prije, prošli smo i prvu bolest bez cike, sad nam je maženje puno više od cicanja (konačno je primijetio da ciku okružuje mama), a činjenica da mogu odspavati cijelu noć u komadu me čini ekstatičnom. Čak je i boravak na moru bio super, vidio je cike na plaži bez flastera, ali mu nije palo na pamet da cica- malo bi ih ponjuškao (to mu je nova fora) i otišao se igrati.
Već smo prije pokušavali razne stvari - prorijeđivanje dnevnih podoja, izbacivanje noćnih, ali je to uvijek rezultiralo njegovim suzama i vraćali bi se na staro jer ne mogu slušati njegove jecaje plač i tužno maaaamicaaaa. Ovo je prošlo toliko glatko i bezbolno da ne vjerujem sama sebi. Očekivala sam da ću biti barem malo tužna, ali sam zapravo presretna i ponosna na svog velikog dečka
 |
|||
Reply With Quote
.
Originally Posted by Amalthea
).
Mislim da je to to 
