seksualno zlostavljanje

[boriva]

Bok svima.Čitam vas duže, ali sam se tek sada ulogirala.Suprug i ja se spremamo otići do našeg centra dati zahtjev za obradu, ali imamo jednu nedoumicu.Moj suprug je seksualno zlostavljan u prošlosti i tu informaciju ne misli prešutjeti na razgovoru u centru.Ne želimo sakriti ni jedan dio našeg života, ali se bojimo da ćemo zbog toga možda dobiti negativnu ocjenu jer znate kako kažu da su zlostavljači često bili i sami žrtve.Nadam se da će psiholozi shvatiti da se to može i prešutjeti i da ipak nema straha za takve posljedice.Ja vas molim ako netko ima neko slično iskustvo ili zna nešto o tome da ga podjeli s nama.

[leonessa]

Dobro došla Boriva . Vidim da je već dosta puta ovaj post otvoren ali nitko ti nije ništa odgovorio. Nemam nikakvog sličnog iskustva ali mislim da je situacija dosta kompleksna. Seksualno zlostavljanje (pogotovo u djetinjstvu) vjerovatno spada u jednu od većih trauma koje se nekome mogu dogoditi i nije stvar koju bi trebalo prešutjeti pri obradi za posvajanje djeteta. S druge pak strane osobe koje će raditi obradu u Centru moraju biti jako stručne, temeljite i savjesne da bi donijele rješenje iza kojega će stvarno stajati obrada a ne predrasuda (i rješavanje po liniji manjeg otpora). Baš sam prije neku večer pričala sa sestričnom koja je psihijatrica o seksualnom zlostavljanju (čak je radila nekakav rad na tu temu ) i ona je rekla da istraživanja pokazuju da je barem 80% zlostavljača bilo zlostavljano u djetinjstvu.

[silkica]

...ali to ne znači da 80% zlostavljane djece postanu zlostavljači...Nadam se da neće imati predrasude...

S druge pak strane osobe koje će raditi obradu u Centru moraju biti jako stručne, temeljite i savjesne da bi donijele rješenje iza kojega će stvarno stajati obrada a ne predrasuda (i rješavanje po liniji manjeg otpora)

[sanja74]

Nas nitko ništa slično nije pitao.
Iskreno, ja o tome ne bi razgovarala u CZSS. Pogotovo zato što njihove obrade nisu posebno opsežne.

[ina33]

Uh, teška dilema. Možda ću biti pametnija za ev. savjet nakon što mi prođemo psiho obradu. Vodite računa o tome da je, ružno je reći, ali ne znam ljepše, "konkurencija potencijalnih posvojitelja", zbog čistog njihovog broja, vrlo jaka, znači, puno je više potencijalnih posvojitelja, nego djece koja se mogu posvojiti, mislim da je omjer 9:1, ako sam dobro zapamtila. Mislim da je tu odluka ipak na TM-u tj. na vama, vi najbolje znate situaciju i znate kako se TM s time nosi/o. Sretno!

[sanja74]

Uh, teška dilema. Možda ću biti pametnija za ev. savjet nakon što mi prođemo psiho obradu.

OT (sori što pitam, ali.)
ina, vi niste odustali od obrade i posvajanja?

[ina33]

Nismo, znam da su nam šanse bitno manje, ali svejedno ne želimo (još) odustati. Imali razgovor sa soc. radnicom, čeka nas psihoobrada i posjet stanu.

[sanja74]

Nismo, znam da su nam šanse bitno manje, ali svejedno ne želimo (još) odustati. Imali razgovor sa soc. radnicom, čeka nas psihoobrada i posjet stanu.

sad si mi još draža .. (ako je to moguće)

[ina33]

O, sanja !

[Zdenka2]

Boriva, mislim da takva stvar nije nešto što bi se smjelo prešutjeti kad se radi o posvojenju djeteta. Bravo za tvog muža zbog njegove odluke da istjera duhove iz ormara, to je uvijek najbolje. Već se tom svojom odlukom postavlja kao odgovoran otac. Ja već 6 godina odgajam sina kojeg smo posvojili i znam vrlo dobro što za našu djecu znači da stvari u našem odnosu prema njima budu potpuno čiste. Imaju oni dovoljno trauma i repova otprije. Mislim da bi rješenje problema trebalo biti u dodatnoj obradi u kojoj bi stručne osobe uvidjele kako se TM nosi s onim što mu se ni krivom ni dužnom dogodilo i koliko to utječe na njega kao na osobu kakva je sada. Drugi razlog zbog kojeg mislim da je to važno reći jest da se ta činjenica uskladi sa životnom pričom djeteta koje biste posvojili, pogotovo ako ste kandidati za starije dijete. Sretno!

Ina33,

[Metvica]

Draga Boriva,
svaka čast na hrabrosti i snazi da se s time nosite (a jedan od pokazatelja je i spremnost da o tome govorite javno)!

No ja zaista ne smatram da je nužno tu činjenicu iznositi prilikom obrade. U pola sata-sat koliko razgovor može trajati nema dovoljno vremena da se tome posveti potrebna pažnja - a i stručnjaci iz centra u pravilu nisu dovoljno stručni za tu problematiku, oni su više "opće prakse".
Ne mislim da treba šutjeti, ali vjerojatno neće niti biti prilike za tu temu. Nas nitko nije pitao ništa o našem djetinjstvu. (Ne znam kako je s drugima.)

Nije važno kakvi su se događaji zbili u prošlosti, važno je kakvi smo ljudi sada. Tvoj muž može biti bitno kvalitetniji roditelj od nekoga tko je kroz djetinjstvo prošao bez trauma.

No da biste povećali šansu da tako i bude, predlažem da prije ostvarenja roditeljstva tvoj muž prođe neki broj sati osobnog savjetovanja sa stručnom osobom, gdje će porazgovarati o svojim iskustvima, kako se odražavaju na njega osobno i kao roditelja. Ne zbog opasnosti od nasilja prema budućem djetetu, već da zaista posloži svoja iskustva na dobar način. Možda mu se čini da je ostavio to iza sebe, no dolazak djeteta snažno nas vraća u vlastito djetinjstvo, pa se stare rane mogu probuditi. Zato je bolje prevenirati, a i sebe umiriti spoznajom da je prošlost zaista prošla.
Sretno vam bilo!

[Iskra]

Boriva, ja iskreno rečeno to ne bih rekla u obradi u CZSR. Vi ste otvorena , iskreni ste , a to neće nikome značiti, a vama će naškoditi. Nitko nije iskren, svi sakrivaju svoje pod tepih, ali za osuditi drugoga su na prvom mjestu. Svijet je okrutan. Tvoj muž nije kriv što je žrtva seksualnog zlostavljanja, ali odmah je obilježen kao budući zlostavljač . Znači takve osobe nemaju pravo na život i svoju porodicu. Možda jedna subjektivna predrasuda, a ne stručno mišljenje, može donijeti krivi zaključak i vama će to biti samo otežavajuća okolnost da dođete do svoje bebice.

tvojoj obitelji!

[leonessa]

...ali to ne znači da 80% zlostavljane djece postanu zlostavljači...Nadam se da neće imati predrasude...

Naravno da ne znaci da vecina zlostavljane djece postanu zlostavljaci ali navela sam rijeci strucne osobe iz kojih se moze izcitati i predrasuda ili barem pocetna teza pa onda ostala procjena ovisi o strucnosti/volji/vremenu i ostalom. Mislim da je rjesenje u Metvicinom odgovoru:

No da biste povećali šansu da tako i bude, predlažem da prije ostvarenja roditeljstva tvoj muž prođe neki broj sati osobnog savjetovanja sa stručnom osobom, gdje će porazgovarati o svojim iskustvima, kako se odražavaju na njega osobno i kao roditelja. Ne zbog opasnosti od nasilja prema budućem djetetu, već da zaista posloži svoja iskustva na dobar način. Možda mu se čini da je ostavio to iza sebe, no dolazak djeteta snažno nas vraća u vlastito djetinjstvo, pa se stare rane mogu probuditi. Zato je bolje prevenirati, a i sebe umiriti spoznajom da je prošlost zaista prošla.
Sretno vam bilo!

Sretno vam bilo i od mene!

[Loryblue]

Boriva, ja iskreno rečeno to ne bih rekla u obradi u CZSR. Vi ste otvorena , iskreni ste , a to neće nikome značiti, a vama će naškoditi. Nitko nije iskren, svi sakrivaju svoje pod tepih, ali za osuditi drugoga su na prvom mjestu. Svijet je okrutan. Tvoj muž nije kriv što je žrtva seksualnog zlostavljanja, ali odmah je obilježen kao budući zlostavljač . Znači takve osobe nemaju pravo na život i svoju porodicu. Možda jedna subjektivna predrasuda, a ne stručno mišljenje, može donijeti krivi zaključak i vama će to biti samo otežavajuća okolnost da dođete do svoje bebice.

ovo mogu samo potpisat. posebno boldani dio.

želim vam svu sreću i uspjeh

[Vlvl]

Dobrodošla Boriva!
Smatram da je ispravna odluka tvog supruga da iznese taj dio svoje prošlosti. Ja sam ziheraš i ne bih pokušala tako nešto prešutjeti. Ako slučajno to kasnije ispliva na površinu, što će tek onda ljudi u Centru misliti. Bit će prilike da se vidi prešućujete li nešto - obrada traje, svaki od nas dvoje proveo je 10-15 sati što ispunjavajući testove, što u razgovoru s (obje istovremeno) soc. radnicom i psihologicom.
Podupirem prijedlog za prethodni razgovor sa stručnjakom - koji će po potrebi posvjedočiti psihologu u Centru da je sada sve ok.
Nadam se da nitko ne misli da smo svi mi posvojitelji rosno cvijeće bez ikakvih traumi (a nisu ni biološki roditelji, al ko pita). Ja sam skoro na svakom sastanku tražila ključ od wc-a, pa me to nije diskvalificiralo.

Osim toga, ako jednom u budućnosti (nadam se ne dalekoj) CZSS ili druga stručna ustanova krene pratiti posvojiteljske obitelji i pružati podršku i roditeljima i djeci, tada će obrada u Centru biti osnova od koje se kreće.
A ako posvojite klinca, što vam od srca želim, kad dođu teška vremena i "faze" ( a sigurno će doći) pomoći će vam da znate da ste unaprijed učinili sve što ste mogli, da nemate nikakvih sumnji u pogledu onoga što leži za vama, i da ste rasčistili put za tu novu vezu.

[ina33]

Boriva, nama su u našem Centru rekli da je psiho obrada najvažniji dio i da u našem centru traje min 3 sata. Pretpostavljam da to varira od Centra do Centra, ja sam stekla onako unaprijed dojam da to rade ozbiljno, ali vidjet ćemo. To još nismo prošli, razgovor za soc. radnicom je trajao nekih sat vremena, uglavnom se prolazila naša molba, uzimala "obiteljska anamneza" u smislu što su nam otac i majka, je li im to jedini brak (to pitanje nisam očekivala, mislila sam isto u sebi "hvala Bogu da je"), koliko imamo braće i sestara, obrazovanje svih, radni status, primanja naša, nekretnine, slobodno vrijeme itd. Bilo je pitanja o zdrav. stanju - ja imam blažih problema s kukom pa sam to navela, ali sigurna sam da nije ništa što se ne bismo mogli snaći i gdje mi muž ne bi uskočio (već imamo takav dogovor). Nisu se puno time bavili (moje oštećenje nije vidljivo tj. vidi se da sam više-manje OK). Drugo za što sam znala isto da će biti problematično je majčina psih. bolest, za koju sam da ću biti pitana i isto sam odlučila da je neću prešutjeti. To je, jednostavno, odgovorno ponašanje jer moram ispravno predstaviti sredinu u koju bi ev. došlo dijete, premda mama živi na drugom dijelu dražave. A nije mi to bilo lako. Rečeno nam je da će se vidjeti još sa psihologom da li to treba posebno notirati i tu me fakat "žacnulo" da sad budemo označeni s primjedbom "majka psihički bolesnik". Njena bolest je u granicama kontrole, koliko bilo koja bolest može biti, nije nasljedna, koliko se to već može znati, već dugo to traje, pije lijekove i pod liječničkom je paskom. Vidjet ću koliko će u psiho obradi ići u dubinu s time. Sretno, ma šta odlučili! Ja bih ti savjetovala da možda prije kontakta centra dobijete nekakvo pozitivno mišljenje nekog psihologa, ako je to moguće.

[i ja ću biti tata]

Boriva, ja iskreno rečeno to ne bih rekla u obradi u CZSR. Vi ste otvorena , iskreni ste , a to neće nikome značiti, a vama će naškoditi. Nitko nije iskren, svi sakrivaju svoje pod tepih, ali za osuditi drugoga su na prvom mjestu. !

bez previše filozofije, slažem se u potpunosti sa Iskrom
Na vama je da odlučite, ali ja osobno mislim da to nije potrebno naglašavati prilikom obrade. I ovako je dovoljno teško doći do željenog dijeteta, a mislim da bi vam to priznanje samo moglo indirektno naškoditi.

[boriva]

Hvala vam svima na podršci.Sviđa mi se ona ideja da se prije ode do stručnog psihologa za takva pitanja, ali ne znamo kome se obratiti tj. tko je specijaliziran za takvu temu.Ako netko zna za nekog kvalitetnog na području ZG ili još bolje Vel. Gorice.Možda bi nam mogao javiti na PP.Voljeli bi da imamo potvrdu od stručnjaka po tom pitanju jer bi se osjećali kao prevaranti ako nešto prešutimo, a to ne želimo.Želimo čiste duše ući u taj postupak pa ako nas zbog nečega loše ocjene neka to bude Božja volja, a ne da dobijemo prolaznu ocjenu na temelju muljanja.Ta se informacija inače nikad ne bi saznala ma koliko obrada bila opširna jer nigdje nema potvrde tj. dokaza takvog čina.MM je to meni rekao još dok smo hodali i nikome više nikad.Naš odnos se temelji na potpunoj iskrenosti sa obje strane u bitnim životnim pitanjima(jedino kad je moje pitanje "jesi li igrao igrice danas na kompu" odgovor bude umuljan kao "jesam, ali samo kratko" ha ha, a ja ga znam i znam koliko je to njemu KRATKO).Pusa svima i javljajte se.