ni moja ne zna baš vratit.
zna samo plakat.

koliko će to nekome zvučat okrutno i neodgojiteljski, ali ja svoju učim da se brani.
stalno joj tupimo: nemoj slučajno nekoga prva udrit. ali ako te netko udre, nemoj slučajno pobić, a ne vratit. vrati udarac obavezno.
pusti li od malih nogu da je se tuče tako će joj bit stalno. a ja to ne želim.

neko vrime mi je dolazila stalno iz vrtića sa modricama na potkoljenicama. i stvarno mi je pukao film. jedan te isti mali ju je konstantno tukao nogom u potkoljenicu. noge su joj bile takve da mi je bilo muka skinit je u kratke hlače.

e onda (pošto ona ne zna vratit udarac) fino sam jedno jutro tiho i pristojno upozorila tog istog malog neka je prestane tuči. očito je to upozorenje jako dobro djelovalo jer je više nikad nije udrio nego su postali nerazdvojni pajdaši.
rekla sam i teti, ali je ona zaključila kako on nju udre uvik kad ona ne gleda.