K. mi je ovaj tjedan došla već dva puta s ozljedama iz vrtića. Ima ogrebotinu na ruci i ranu na usni. Nije htjela pričati šta je bilo, ali nekako sam doznala. Naime, jedan dečko je tuče. Pošto znam da je moje dijete miroljubivo i ne poznaje nikakve oblike nasilja znam da mu nije vratila.
Pitala sam je kako je došlo do toga i rekla je kako se igrala s lutkicom, a S. je došao i ogrebao je po usni. Na moje pitanje, što si ti tada napravila, rekla je: "Okrenula sam glavu i rekla sam neću plakati", (a Bibliju još nije pročitala). Nisam znala šta bi joj rekla, da li da se potuži tetama, da mu vrati (to bi najradije)... Onda sam joj rekla da mu kaže kako je ne smije tući i da mu neće biti prijateljica ako je bude tukao (morale smo čak vježbati da to kaže strogim glasom)
.
Ono što me muči je - zašto se moje dijete ne brani (3 god. i 8 mj.), da li joj fali samopuozdanja i jesam li ja pogriješila što je nisam naučila da se brani... Ona je dobro dijete, predobro, ali strah me okruženja koje takve ljude lako popvrijedi, iskoristi, uništi...
Malo sam možda u depri, ali pliz help.