A gdje je Bog u cijeloj toj priči? Nije li on taj Svemir koji svi spominjemo? Molitve Bogu su isto kao i želje/vizualizacija/pozitivno raz. Zašto ljudi više ne rade na svom odnosu sa Bogom? Kroz molitve i pozitivan način života mislim da će nam Bog svima pomoći.
Meni se je puno puta u životu desilo da su mi u život ušle osobe o kojima sam samo mogla sanjati, koje su mi usmjerile život i pomogle (bile u relativno kratko u mom životu) kao anđeli. I kad bi prošlo neko vrijeme i kad bi shvatila što se pozitivno desilo, koliko sreće imam, shvatila sam da mi je Bog poslao sve te ljude u moj život da ga obogate i da budem sretnija.
Kroz molitvu i razgovor s Bogom isto zazivamo stvari koje želimo da nam se dese, zašto se onda cijela priča tumači na sasvim drugi način (Svemir itd.)?
Sam me malo uhvatilo filozofiranje, ali što ću.