 |
|||
Odgoj djece u duhu ravnopravnosti spolova
Puni naslov bi bio "kako odgojiti djecu u duhu ravnopravnosti spolova i izbjeci spolne stereotipe kojima nas obasipa drustvo", ali ne stane pa sam onda skratio.
Na temi o feminizmu je ovo bio jedan od sporednih rukavaca diskusije,a cini mi se da bi bilo zgodno malo detaljnije porazgovarati o njemu, pogotovo sa nekim primjerima iz zivota.
Mene sad zove posao, no javit cu se kad uhvatim vremena ...
Svojim primjerom.tatek prvotno napisa
Tako je.Svojim primjerom.
No, obzirom da je svijet izvan obitelji jos uvijek pun situacija u kojiam ta ravnopravnost nije postignuta tad je zgodno znati kako ih objasniti svojoj djeci, kako im parirati ...
Upravo tako. Kad ja razmišljam kako sam dobila predstavu ravnopravnosti polova to je bilo zbog iskustva potpune ravnopravnosti mojih roditelja u svemu. Ja se u svojoj porodici osjećam potpuno ravnopravnom u odnosu na muža i mislim da će takvo okruženje mojoj djeci dati fundament pojma ravnopravnosti. A kad dođe u dodir sa situacijom u okruženju, onda ćemo razgovarati, tad vjerujem da će moći razumjeti objašnjenja.
kopiram sa drugog topika:
bila sam prilicno iznenadena kad sam u jednoj knjizi o djevojcicama i odgoju (Lauter starke Mädchen. Ein Buch für Eltern, Sylvia Schneider) "otkrila" da i ja, uprkos svojoj "osvjescenosti" cinim ili govorim potpuno nesvjesno neka stvari, koje zapravo spadaju u stereotipe i predrasude koje zaista svjesno ne zastupam.
pa u tom smislu
1. radim na sebi i osvjescivanju takvih momenata i o tome pricam s mm-om. (on je feminist u dusi i ponasnju, ali za "teoriju" nema vremena, ni zara, pa sam za "teoriju" ja zaduzena)
2. "udubljeni", 100% prisutni smo u zivotu nase kceri i aktivno pratimo njen razvoj, vrtic, skolu, prijatelje.....i uvijek kada primjetimo situacije "nejednakoprilicnosti" (super izraz) u odnosu na spol, razgovaramo sa i.
po potrebi naravno i sa osobljem u vrticu i skoli.
3. posto smo puno citali i citamo nasoj curi (a sada i sama cita), pomno biramo knjige i dvd-e koje prenose vrijednosti ljudskih prava, etike, nediskriminacije po spolu, rasi, spolnosti, ili bilo cemu drugom, razlicitosti, kooegzistenciji....
recimo knjige astrid lindgern, bez obzira da li su sa zenskim ili muskim glavnim likovima, su izvrsne i literarno i svjetonazorom (ona je jos davnih godina 20 stoljeca, kada to jos nije bilo ni "politicki korektno", a kamoli realno zivljeno, bila pobornik "ne po guzi")
tu spada i mira loebe, cornelia funke, christine nöstlinger (ovo je sve sa njemackog govornog podrucja) i drugi....
prije ljeta sam kceri citala "toncek i tockica" i "emil i detektivi" od keastnera i bila sam sokirana njegovim "podtekstom" o zenama i muskarcima, kao i opcenito prisutnosti "stereotipa na prvu loptu".
a kao mala sam voljela njegove knjige. Undecided
takve knjige i one "princesin llilifee" u principu izbjegavam, mada ih imamo nekoliko, ako ih i. zeli procitati.
4. svjesno biram knjige i dvd-ove (npr. laura stern, pipi, mini) koje imaju za likove, snazne, pametne, empaticne, pravedne i hrabre cure, kao antipod "barbie ideologiji" koja se susrece na svakom koraku.
kcer ima i par barbika i barbi kuhinju (slagala je i sarafila s njom 2 i pol sata Rolling Eyes ) jer ih je jako jako zeljela, pa ih je i dobila. pa uprkos njihovoj po meni groznoj estetici (profesionalna deformnacija) (postoje puno estetski ljepsih lutki koje takode ima) i jos goroj popratnoj ideologiji , meni je to ok, dok one bivaju samo "stvari", a ne prerastaju u simbole.
evo toliko za pocetak, vi nastavite...
ina33:
Meni se pak čini da u tim starim dragim pričama i bajkama svašta ima što modernom uhu ili oku čudno zvuči ili izgleda. Moje omiljene Maje su me isto nedavno šokirale - Maja u cirkusu - di oni neki majmunčić puši i to je kao štosno. Sve to je odraz vremena u kojemu je nastajalo, pa tako i obiteljskih odnosa. Danas imamo Laru Croft, ne da mi je to neki uzor, daleko od toga - ali evo je, žena, avanturistica, akcijski junak Grin. Ima ih još puno u stripovima poglavito, daleko je to od one plavooke djevojke Bleka Stene.
seni:
ne mora to biti lara croft.
ne znam da li je to u hravtskoj prevedeno ali recimo u knjigama o mini (nöstlinger najpoznatija djecja spisateljica u austriji, sa mnostvom knjiga i medunarodnih nagrada) se opisuju normalne situacije kod kuce smamom, tatom i bratom, u skoli, s prijateljima, na skijanju.....itd
ali radi se o stavu, etickom, promisljenom, individualnom, empaticnom, ap-ovskom...itd
ne moras se nalaziti u situacijama indiane jonsa, da bi reagirao pametno, dobro, i postivajuci tude i svoje granice. svakodnevni zivot nudi mnostvo prilika za to.
pipi ( i michael iz loeneberga istio od lingren) je naravno nekonvencionalnija, ali daje dobru poduku, kako stvari mozes promatrati iz razlicitih kutova.
dedi kul:
Tvoji primjeri stripova su me podsjetili na tipičan primjer. Jel čito neko Kapetana Marka? Pa u njemu je uloga žene negdje na razini onog pesa punog buha, amo kaj super peče pite (i to joj je jedina uloga i zanimacija) i trči Marku u zagrljaj! Dilan Dog? Žena za DD-a? ono kaj baciš pod j...a (kad moram bit prost) i tako hrpa primjera, hrpa je literature (ne samo strip) u kojoj je dubinska razrađenost ženskih likova i njihova karakterizacija jednaka 0, žene su sjene muškaraca i eto popunjavaju prostor! Ja obožavam stripove i volio bi prenjet ljubav za tu umjetnost na svoje dijete, pa daj mi recite jedan strip na našem tržištu, na hrvatskom jeziku, u kojem žena ne služi samo tome da peče pite i da se baca pod j...a? O tome ja pričam. Banalan primjer, ali kad počneš razmišljat zatvoriš krug pa skužiš da i nije tako banalno, od tuda treba krenut...
meni to nije tako jednostavno..tata doma pere suđe pa djeca razumiju koncept ravnopravnosti
naše društvo je puno stereotipa, društvene uloge muškaraca i žena su dosta stroge, razlitičtosti se slabo ili nikako toleriraju
može se biti ravnopravan, dapače, ali da se ne izlazi pritom puno iz zadanih društvenih okvira..a to su da se ide u školu, po mogućnosti studira, nađe posao, toleriraju se određeni ispadi mladenaštva tipa pijanstva (mladićima puno više, djevojkama manje iako nažalost svi piju), kasni izlasci, ali ne i promiskuitet (mladićima da, djevojkama nikako) i onda se očekuje da se dotična osoba smiri, institucionalno vjenča, osnuje obitelj (pod definiciju obitelji pogledaj obiteljski zakon), kupi nekretninu (ostali oblici stanovanja nepoznati) i tako..da se ne spominje podjela poslova na muške i ženske (samo bez kućanskih poslova ovog puta, molim lijepo), zna se na kome su djeca, tko vozi obiteljski auto (baš sam jedan dan iz čiste dosade prebrojavala kroz prozor tramvaja koliko žena vozi muža na posao, a ne obratno) itd..
drugačije forme brakova, gay zajednice, strance i slično neću ni pripominjati..meni tolerancija prema svima njima pobrojanima ulazi u širi pojam ravnopravnosti, ili si tolerantan ili nisi, ne možeš biti tolerantan prema ženama, a mrziti recimo Srbe (crnaca baš i nemamo)
svi ostali, koji nisu u takvim ulogama su čudaci..samci, nesretnici, nerealizirani (za žene postoji i jedan narodskiji izraz-nedo***ane)
a što se tiče stereotipa, upisujem ja Sofi na ritmiku u vrtiću, dolazi tata s malcem škicnut, a teta će dobronamjerno-ma ovo Vam je za CURICE
Ima jedna super slikovnica o promoviranju različitosti (jer se, po meni, o tome radi - da se brane kvazi "slabiji", tj. drugačiji). Na hrvatskom je, primjereno za djecu od 5-6 godina, moja nećakinja je na tome naučila čitati - priča je o malom dječaku u gradu u kojem svi nose šešire i dolazi vjetar i otpuhne im šešire, a malom dječaku koji je živio sam u kući na brijegu ostao je šešir na glavi. Ljudi bez šešira počeli su se na njega ljutiti i on je otišao daleko... daljnje zaplete sam zaboravila, pa i kako završava, ali je na zadnjoj stranici direktna poruka "i zato, draga djeco, ako ima u vašem krugu prijatelja netko tko je pametniji, siromašniji, bogatiji ili ____ (zaboravila), nemojte ga _______ (zaboravila) nego neka bude vaš prijatelj itd.". Ako pitate u knjižari tj. knjižnici priču o dječaku i ljudima u gradu sa šeširima (o različitosti) sigurno će vam znati reći. Eto, to je jedna dobra.
A stripova se pak meni čini da ih ima mali milijun sa ženskim likovima, moj muž samo takve kupuje (ti su za malo stariju djecu), od Modesti pa nadalje. Tamo kod njega su sve neke s mačevima, ratnice. Iako, teško je zaobići dječje Barbie faze, ali, po meni, ne treba ih sad uskraćivat jer će doći do kontraefekta. Nego nuditi i drugačije uzore, a vidiš, meni se čini da ih danas baš ima.
E, da, mislim da se u toj slikovnici na kraju baš verbalizira "ako ima netko tko je drugačiji od vas" itd. Meni je baš super bila ta slikovnica i način na koji je moja nećakinja to percipirala.
Po meni je najbolja serija slikovnica koja promovira razlicitosti ona o sarenom slonicu Elmeru koji se razlikuje od svojih sivih prijatelja. Klinci u vrticu obozavaju te knjige, a mislim da je i pouka vise nego jasna, a opet dana na lijep i djeci blizak nacin.
Ne sjecam se da sam ikad igdje vidio bolju knjigu za manju djecu sa ovom tematikom.
Knjiga se inace moze naci u svakoj knjiznici, imaju je i kod nas u Preckom te u vrticu.
Vidiš, moram i tu vidjeti. Ima ih isto i iz serije Winnie the Pooh o tigru koji je želio isto biti kao i drugi i htio je ukloniti svoje pruge, a drugi su mu se čudili i da je najljepši takav kakav je, sa svojim prugama.
njemacko govorno podrucje,
jedan klasiker:
Ich bin ich, Mira Loebe
na hrvatskom koju ina voli, ne sjecam se tocno naziva:
dobro je biti razlicit, ili tako nekako.
Potpisujem."udubljeni", 100% prisutni smo u zivotu nase kceri i aktivno pratimo njen razvoj, vrtic, skolu, prijatelje.....i uvijek kada primjetimo situacije "nejednakoprilicnosti" (super izraz) u odnosu na spol, razgovaramo sa i.
po potrebi naravno i sa osobljem u vrticu i skoli.
Nasim primjerom.
Potpisujem.
Nemam trenutno vremena za piskarat, ali moram moram moram pohvaliti topic!!!! Tatek
SEKSIZAM U SLIKOVNICAMA /KNJIGAMA /FILMOVIMA ZA DJECU
Već odavno želim otvoriti ovakav topic, no očekivala sam da će skrenuti u polemiku, a to sam željela izbjeći.
Kako sad imamo poseban topic za polemiku o tome što feminizam jest, ovdje možemo o konkretnom. Štoviše, možda bi i ovo mogla biti posebna tema unutar odgoja u duhu feminizma.
Godinama se zgražam nad načinima kako društvo prenosi poruku o prikladnim ulogama za žene i muškarce, posebno me smeta u slikovnicama i knjigama (filmovima, pjesmama...) namijenjenima djeci. Pri kupnji poklona pažljivo biram, jer mislim da su priče moćno sredstvo formiranja stavova.
Od toga da su glavni junaci znatno češće dječaci, do toga kako su prikazani likovi jednog i drugog spola (pa i kad su životinje u pitanju).
Kao dijete obožavala sam Kušana. No sjetite se kakve su djevojčice u njegovim romanima - lažljive, prevrtljive, pasivne, slabe. I tako po dječjoj literaturi i filmovima unedogled...
Predlažem stoga izradu "vodiča za rodno osjetljive roditelje", dakle, svojevrsnu "bijelu" i "rozo-plavu" listuPrepisujem vaš doprinos i dodajem svoj:
ROZO-PLAVA lista:
1. Kapetan Mark, Dylan Dog
2. serija slikovnica o Maji
3. Tonček i Točkica, Emil i detektivi
4. Čemu služe mame, čemu služe tate (slikovnica prepuna rodnih stereotipa)
5. Žirafeta i Žirafon - već sam pisala o njima
6.......Nastavite niz!
BIJELA LISTA:
1. Pipi Duga Čarapa
2. Michael iz Loeneberga (A: Lingren)
3. Laura Stern
4. Mini (Christine Noestlinger)
5. (mira loebe, cornelia funke)
6. slikovnice o SLoniću Elmeru
7. slikovnica o dječaku sa šeširom
8. .....
Za Laru Croft nisam sigurna koliko je rodno neutralna s obzirom na razdjeljak između EE 95.
ROZO-PLAVA lista:
1. Kapetan Mark, Dylan Dog
2. serija slikovnica o Maji
3. Tonček i Točkica, Emil i detektivi
4. Čemu služe mame, čemu služe tate (slikovnica prepuna rodnih stereotipa)
5. Žirafeta i Žirafon - već sam pisala o njima
6. Barbie i Ken
7. Disney crtići i klasične baljke H.K. Andersena
BIJELA LISTA:
1. Pipi Duga Čarapa
2. Michael iz Loeneberga (A: Lingren)
3. Laura Stern
4. Mini (Christine Noestlinger)
5. (mira loebe, cornelia funke)
6. slikovnice o SLoniću Elmeru
7. slikovnica o dječaku sa šeširom
8. Care Bears?
9. Teletubbies
10. Disney Pocahontas i ona azijska princeza (zaboravila ime)
Metvice, di bi ti ono ubrojila Hlapićevce? Klinci ih obožavaju...
Potpisjem Lindu, ali i tateka, u smislu da nam vanjski svijet ne ide na ruku. Osobni primjer bitan, ali ne i dovoljan uvjet.
I na tragu onog što je rekla ina, kod nas je doma odgoj u duhu ravnopravnosti spolova samo dio odgoja u duhu opće ravnopravnosti. Sticajem okolnosti, primjeri koji nas potaknu na djelovanje češće se odnose na spolove nego rase npr.
Pokušavamo nagovoriti dijete da ne generalizira, nego da uoči svojstva svakog pojedinca. Da spol, dob, zdravlje, nacionalnost, vjera, obrazovanje, financije... nisu izravno povezani s dobrotom, suosjećajnošću, pameću, sposobnostima raznih vrsta. I sposobnosti nastojimo ne uzdizati na pijedestal kao takve, nego "dijelom sreća što si se takav rodio, dijelom trud i rad na sebi, a važno je što s time učiniš".
Ali u praksi dijete dođe doma smijuljeći se jer je prijatelj nešto napravio "kao cura" ili se čudi što se neka djevojčica hoće baviti ovim ili onim.Ili zamišljeno izjavi "cure su baš čudne".
Ej, pliz, kad ste već počeli s literaturom, molim vaša mišljenja o ježurki. Klinci ga uglavnom vole, voljela sam i ja, a već sam više puta čula primjedbe da promovira upitne vrijednosti (tipa stani doma i šuti i nek nitko ne zna za tebe), npr. ako želiš odgojiti dijete koje želi vidjeti cijeli svijet..
što se roda tiče "tako ga lija na konak sladi, a jež se brani -šta da se radi.."
Hm ... rozo-plava lista.
Tesko mi je sad staviti na tu nekakvu rozo-plavu listu knjige Ivana Kusana ili Ericha Kaestnera ... uz to sto u njima ima "slabih djevojcica", ima i "slabih djecaka" (sjetite se Tome Branjca iz ZAgonetnog djecaka, a bogami i sam Koko nije bas tamo prikazan u osobito lijepom svjetlu u dosta situacija ... ovo mi je sad najfriskiji primjer) ... a i pitanje je onda na koju listu staviti sve bajke sa krhkim princezama i jakim kraljevicima.
Ja osobno bih volio na tu listi staviti samo knjige koje zaista direktno stetno djeluju na djecu (ne mogu sad nabrzaka smislit primjer).
No, potpuno se slazem sa bijelom listom.
Da, i meni je to teško, zato jer su neke knjige odraz kako je to nekad bilo, pus su jendnostavno dobra literatura, i pretpostavljam da je djeci jasno da čitaju o likovima koji su prije živjeli itd. Meni je prvenstveno razlika kvalitetne (lijepo pisane) od nekvalitetnih. Teško da se mogu izbjeći neke stvari (od Barbica i tih pričica, do Action Mena), ali istovremeno ponuditi alternativu i osvijestiti te neke "problematične stvari". Lakše rečeno, nego svaki put učinjeno. Ja bih vjerojatno izbjegla tu "Zašto imam mamu, zašto imam tatu" (nisam je vidjela, ali pretpostavljam kako bi to moglo biti). A pretpostavljam da dijete i vidi neke razlike kod sebe doma - npr. u domovima mojih nećakinja i kod muževljeve nećakinje više-manje svi mame i tate dijele isto (osim nekih očitih stvari - dojenje), ali kuhanje, uspavljivanje, pa i nošenje, vožnja auta itd. - sve se raspodljejuje, oboje rade, oboje su jednako snažne ličnosti pa valjda je i stvarnost u kojoj dijete živi neki korektiv na bajke ili priče. Jedino što obje mamu percipiraju kao onu koja se bavi logistikom (obuci ovo, pojedi), ma koliko mama isto primarno sudjelovala u igri i zabavi, možda čak i više od tate, a tatu kao zabavu.
I svu ostalu ekipu, bez obzira muško-žensko, percipiraju kao zabavu. A mame to, naravno, boli.
Super temai velike dileme.
Ja se trudim za sada (jer je malac još bebica) ublažavati čuđenja kad se vani ili na nekom novom terenu dogode neke stvari na koje P. nije navikao. Npr da mu se netko čudi što je uzeo kolica za lutke i gura ih okolo. Ili kad ga neko veće dijete odgurne jer ne zna kako reagirati na nježnog klinca koji mu daje pusu ili ga želi podragati. Skužila sam da je P. obično kao ukopan, u totalnom čuđenju, jer ne razumije. Polako se bacam na pojašnjavanje, ali mi je zapravo muka od toga. To mi se čini kao hod po žici i lako mogu i sama zabrazditi u smislu objašnjavanja kako su neki ljudi drukčiji ..
Jer mislim da to što smo drukčiji nije loše, naprotiv, razbija monotoniju
ja nikako ne bi podcjenjivala utjecaj osobnog primjera, i dalje mislim da je najvažniji. I to, ne ono što se u obitelji deklarativno propagira (možemo im pročitati milion knjiga) nego ono što se živi.Osobni primjer bitan, ali ne i dovoljan uvjet.
Ovo ja tumačim kao propitivanje, provjeravanje da li ipak vrijede pravila koja se postavljaju u obitelji ili ona vani. Klinac ima potrebu provjeriti zašto su informacije koje dobije iz različitih izvora gotovo u potpunosti suprotne.Ali u praksi dijete dođe doma smijuljeći se jer je prijatelj nešto napravio "kao cura" ili se čudi što se neka djevojčica hoće baviti ovim ili onim. Ili zamišljeno izjavi "cure su baš čudne".
Moje dijete to radi s agresivnim ponašanjem, mi živimo ideju da nitko, nikoga ne smije tući. Naravno da je izvan obitelji nailazio na različite, potpuno suprotne situacije, njegov dobar prijatelj se ne libi udariti roditelje, što oni popraćuju sa smješkom (više iz nemoći). B ne nekoliko puta pokušao, u ranjoj dobi i nas, u ljutnji, udariti, uz objašnjenje da tako to radi G. Svaku takvu situaciju koristimo upravo da bi ponovili naša vjerovanja i naša pravila...
A, jednom dječaku u pubertetu su djevojčice sigurno čudna bića
Mi imamo priliku, između ostaloga, razbijati spolne stereotipe na primjeru B duge kose. Puno smo rasprava vodili na tu temu, u konačnici - ne smeta mu što ima dugu kosu, iako, nevjerojatno, ali gotovo na dnevnoj bazi sluša komentare na isto...
Hlapicevci su cista rozo-plava lista... "skoro svako dijete bi zaplakalo ali hlapic je bio hrabar pa nije " (tako nekako ide tekst)... pa onda gita kuka kak je gladna a hlapic u stilu "a ove zene, te bi ovo te bi ono, samo kukaju i zanovijetaju" i jos tako roza-plavih komentara
ROZO-PLAVA lista:
1. Kapetan Mark, Dylan Dog
2. serija slikovnica o Maji
3. Tonček i Točkica, Emil i detektivi
4. Čemu služe mame, čemu služe tate (slikovnica prepuna rodnih stereotipa)
5. Žirafeta i Žirafon - već sam pisala o njima
6. Barbie i Ken
7. Disney crtići i klasične baljke H.K. Andersena
8. Hlapic
BIJELA LISTA:
1. Pipi Duga Čarapa
2. Michael iz Loeneberga (A: Lingren)
3. Laura Stern
4. Mini (Christine Noestlinger)
5. (mira loebe, cornelia funke)
6. slikovnice o SLoniću Elmeru
7. slikovnica o dječaku sa šeširom
8. Care Bears?
9. Teletubbies
10. Disney Pocahontas i ona azijska princeza (zaboravila ime)
Hm, mi se ne bavimo previse ovom temom, idemo za sad primjerom i otvorenoscu. Al Petra u posljednje vrijeme cesto govori u tradicionalnom kontekstu, tipa, decki, tata i brat, popravljaju bicikle a mi, jer smo cure, cemo spremit veceru, ili, kad odraste, ako se odluci ne udati, usvojiti ce djevojcicu koja ce joj moci pomoci oko kuce.
Al sve to dolazi, odnosno prepoznajem, iz knjiga koje cita u posljednje vrijeme, klasike tipa Anne of Green Gables, Little Women itd. Cita ona i druge, di djevojcice/zene nemaju te tradicionalne uloge, al mislim da su joj ove prve mozda romanticnije.
A i dob je previranja. Neki dan nam je objavila da se umorila od toga da bude tomboy, da se ne iznenadimo ako je vidimo da puno vise nosi rozkasto.
Uglavnom, ja se ne zabrinjavam zbog toga. Ona radi sto zeli, bez obzira jel to "musko" ili "zensko", ona radi ono sto zeli i po onom kako se osjeca. Robi isto. Mislim, nemres fulat da je, po tradicionalnom razmisljanju, musko al s nekih drugih strana, po tradicionalnom razmisljanu bio bi okarakteriziran kao zenskast.
Mislim da su ok i jedan i drugi, mislim da je nasa familija isto skroz OK i ne planiram citat u skoro vrijeme nista na tu temu niti se previse opterecivat s time.
A sigurno ne mislim ogranicavat literaturu po kriteriju zenskih i muskih uloga. I Hlapic i Pipi Duga Carapa imaju svoje, vazno, mjesto u djecjoj literaturi. A raznolikost uloga moze samo doprinjeti djetetovom razvoju i upoznavanju svijeta.
Ančice, da bih riječ nadodala....the potpis
Na primjeru nećakinja vidim da im je Hlapić tako super sjeo da im ga ne bih uskraćivala, da sam im mama. Tu rečenicu nisam čula, ali više njih mi je to highlightalo. Rečenicu bih s djetetom komentirala. A izoložila bi ih i drugim utjecajima - vidim da nema šanse u stvarnom životu sprječavat Barbie, Strawberry, eventualno ih se može ograničiti itd. - mislim da bi uskraćianje skroz na skorz proizvelo kontraefekt. Probala bih balansirat koliko je to moguće, ali drago bi mi bilo da budem osviještena, i zato su mi zamljive ove gore liste.
Ja nikada ne bih stvarala liste da i liste ne što se tiče dječje književnosti. Prvi mi je kriterij književna vrijednost tih tekstova, a kad se pojave ovakvi ili bilo kakvi drugi stereotipi to komentiram s djetetom. Recimo, nedavno smo čitali Razmo u skitnji Astrid Lindgren, koja govori o domovima za nezbrinutu djecu i posvajanju djece na način koji bismo danas mogli proglasiti "politički nekorektnim" da smo čistunci, što ja nisam. Ja sam mu sve to lijepo pročitala tako kako je i objasnila mu zašto je u to vrijeme bilo tako, zašto danas nije i što je tu dobro, a što loše. Potpuno se slažem s Ančicom u pogledu literature i u onome što kaže da djeca trebaju upoznavati svijet kakav je. Ja, recimo, nikada ne bih stavila na "rozo-plavu" ili "crnu" listu Tončeka i Točkicu, Hlapića ili Emila i detektive, jer je to kvalitetna dječja literatura. Ja bih to svom sinu pročitala i protumačila kontekst tih stvari koje bi mi se činile spornima ili bi on uočio da su drugačije od njemu poznatih. To je, na koncu konca, stvaranje povijesnog mišljenja kod djeteta.
Što se tiče muško-ženskih stereotipa, on prije svega u kući vidi primjer ravnopravnosti, od banalnih stvari, kao što su kućni poslovi, do odlučivanja o bilo čemu, karijere, ovih ili onih prava i zahtjeva. On ne vidi i ne očekuje da žene neke stvari rade za muškarce. Dapače, kad tako nešto vidi u nečijoj tuđoj kući, opaža to kao nešto čudno. Za njega su djevojčice ravnopravni partneri u igri i voli se igrati s njima. Vidi da su po mnogočemu drugačije, ali jednakopravne i jednakovrijedne. Kada naiđemo u literaturi ili pričamo o neravnopravnosti žena u sadašnjosti (primjerice, zemlje u kojima djevojčice ne mogu ići u školu, nemaju ova ili ona prava ili moraju raditi nešto što dječaci ne moraju) on to doživljava kao neshvatljivu neprirodnost. U njegovom dječjem univerzumu takvih podjela nema. Oni klišeji, kao što je "dečki ne plaču" i slično, u njemu izazivaju samo čuđenje, jer on itekako plače kad je tužan.
Što se tiče izbora igara i igračaka, tu postoje razlike između dječaka i djevojčica koje nisu naučene. Prije nego što sam imala dijete, mislila sam da je to samo stvar odgoja i vanjskih utjecaja, no kad sam ga dobila, vidjela sam da on tako nenaučeno i spontano naginje određenim stvarima, potpuno različitima od, primjerice, moje nećakinje. Nisam za zabrane i indoktrinaciju djece nego više za različitu ili dodatnu ponudu. Mene toliko ne muče igračke za dječake koliko one za djevojčice. Nemam kćer, ali da je imam (a nadam se da će i biti tako), za mene bi mnoge igračke za djevojčice bile problem - od Barbika do baby born do svih onih princeza i ljepotica, bavljenja frizurama i odjećom. Htjela bih da moja kći bude zaokupljena onim što će biti, a ne kako će izgledati, da ne ostane na površini i u kalupima tih shematiziranih modela ženstvenosti. Ali, što ako bi ona te stvari htjela? Imam li joj ja pravo to uskratiti u ime neke ideologije, u ime nekih modela koje bih ja htjela nametnuti? Vidim, npr. da se na ovoj bijeloj listi nalazi Pipi kao poželjni model ponašanja djevojčice. Zanimljivo mi je da moj sin jako, jako voli knjige Astrid Lindgren, to mu je za sada najmilija autorica za djecu, ali nikako, baš nikako ne voli Pipi. Zašto? Zato što je Pipi nerealni model, ona nije pravo dijete nego dijete natčovjek s kojim se on ne može mjeriti niti poistovjetiti. Ja mislim da se isto tako ne mogu niti djevojčice.
Slažem se sa Zdenkom. A propos zabrane Barbika, to jednostavno ne ide. Mojoj sestri nije bilo pravo pretjerivanje njene kćeri s Barbikama, ali čini se da ta faza prestaje. Pokušala je rodbinu "izdresirati", ali nije išlo, to je bilo prvo dijete u široj obitelji i jednostavno nije išlo - ako bi nećakinja pitala dok bi bila s nekim drugim, to bi joj se kupilo, sestra nije oko toga htjela raditi "skandale" u obitelji, bilo joj je važnije da nema svakodnevno bombona, smokija itd. (to joj je bio tvrdi stav i to su poštovali). Mama od nećakinje MM-a je doslovno neko vrijeme zabranjivala unos Barbika u kuću, roze boje itd., svima je za poklone govorila da ne želi roze stvari i Barbike, ali nećakinja MM-a je ipak dobila ili posudila par Barbika možda u vrtiću, i to joj je onda ipak bilo istolerirano. Mislim da se tu nije radilo toliko da je ona baš žudila za Barbie, više je žudila da ima isto što i druge curice, ali ne mogu to sto posto znati. Njena Barbie faza je kratko trajala, plišanci su joj bili i ostali najdraži, pogotovo životinje.
Ma naravno da se slažem sa svima vama! Nisam namjeravala povesti inicijativu za lomačom knjiga! Niti mislim da zabrane, isključivost i sl. ikamo vode (na bilo kojem području).
Samo sam željela skrenuti pažnju da stereotipi iskaču odsvuda, pa i iz naših omiljenih dječjih knjiga s vrijednim porukama. Za koje bih onda preporučila "parental guidance"
Kao što mi posvojitelji radimo liste dječjih knjiga/filmova koje dotiču tu temu na način koji mi smatramo prihvatljivim - kako bismo ih mogli ponuditi svojoj djeci - tako su i feminističke organizacije širom svijeta godinama izrađivale liste (i slikovnice!) koje su djeci prenosile poruku koju su one smatrale prihvatljivom.
S obzirom na (po mom sudu) tešku kontaminaciju patrijarhatom na svakom ćošku, željela bih prikupiti tuđa iskustva o stvaralaštvu za djecu koje neće odmagati, već pomagati prenošenju poruka koje osobno smatram prihvatljivima.
Metvice,
sjecam se jednog predavanja o psihologu i psihologinji koji su odlucili svoju kci odgojiti u svijetu nespolno odredjenih igracaka - ali ona je u nekoj ranoj dobi motala svoje velike kocke u dekice i s njima se igrala kao da su bebe...
neke stvari su u nama i bez odgoja.
Potpisujem. I Ancicu takodjer.
Roditelji jednog M. prijatelja su, mislim u najboljoj namjeri, želeći ga odgajati bez muško-ženskih stereotipa, proglasili legiće lošim igračkama, jer u svijetu lego ljudi ima malo žena. To da ih ima malo je istina (mi smo do sada našli samo jednu, našu dragocjenu doktoricu), ali ipak mislim da ne treba pretjerivati kad se radi o igračkama i knjigama.
a gdje bi svrstale spuzvu boba ?
ovo mi izgleda zanimljivo: http://www.politik-lernen.at/_data/p...her_gender.pdf
i ja sam se igrala s barbikama. i vidi me sad.A propos zabrane Barbika, to jednostavno ne ide
evo još malo:
http://www.journal.naeyc.org/btj/200...s4Children.pdf
http://www.indiana.edu/~reading/ieo/bibs/childgen.html
http://www.kidsource.com/education/g...ssues.L.A.html
http://www.amazon.com/Books-Children.../3B6UF3YOVZP8P
http://www.4children.org/news/1197book.htm
Gender Bias Still Exists in Modern Children's Literature, Say Centre Researchers
DANVILLE, KY., March 8, 2007—Two Centre College professors spent the past six years reading and analyzing 200 children's books to discover a disturbing trend: gender bias still exists in much of modern children's literature.
Dr. David Anderson, professor of economics, and Dr. Mykol Hamilton, professor of psychology, have documented that gender bias is common today in many children's books in their research published recently in Sex Roles: A Journal of Research titled "Gender Stereotyping and Under-Representation of Female Characters in 200 Popular Children's Picture Books: A 21st Century Update."
Hamilton and Anderson studied 200 top-selling children's books from 2001 and a seven-year sample of Caldecott award-winning books. Through their research, Hamilton and Anderson discovered a number of examples of gender bias:
• There were nearly twice as many male as female title and main characters
• Male characters appeared in illustrations 53 percent more than female characters
• Female main characters nurtured more than did male main characters, and they were seen in more indoor than outdoor scenes
• Occupations were gender stereotyped, and more women than men appeared to have no paid occupation
"Modern children's picture books continue to provide nightly reinforcement of the idea that boys and men are more interesting and important than are girls and women," Anderson says.
Hamilton says that gender stereotyping and under-representation of girls and women have been documented in children's picture books in the past. She and Anderson had hoped that this would be diminished in current books but found this was not the case.
"A comparison of our book sample to 1980s and 1990s books did not reveal reduced sexism," she says. "This bias that continues to exist contributes negatively to children's development, limits their career aspirations, shapes their attitudes about their future roles as parents and even influences their personality characteristics."
Anderson says parents need to use caution when deciding what books to provide for their children.
"An under-representation of female characters is true not just for prize-winning books, but also for other books that today's children and parents are likely to purchase," he says. In their sample of 200 popular books, more than twice as many had more male title characters than female (75 versus 32) and more male main characters than female (95 versus 52).
http://www.collegenews.org/x6773.xml
Nemoj mi Spužvu Boba, redovito ga čekam svake subote, moj trenutno omiljeli crtić i lik. Živio Spužva!a gdje bi svrstale spuzvu boba ?
osim sto branim da se djetetu kupi usisivac za igranje. to nikako ne mogu pregoriti.
Ovo drugo sam zaboravila - te pegle s daskama, veš-mašine, usisivači i ino su mi stvarno najgore igračke. Ali, recimo, moja nećakinja je silno željela taj usisivač i dobila ga je. Želio ga je i moj sin, ali ga nije dobio. Dala sam mu pravi.
Dobra knjioga sa spretnom zenskom glavnom junakinjom" Nista bez Bozene", Bjazic -Furtinger!
Samo mala digresija na Pipi: evo jedne nekadašnje curice kojoj je ona bila idol.
Pipi Duga Čarapa bila je prva duža knjiga koju sam samostalno pročitala, s nepunih 6 godina. Od tad sam joj se redovito vraćala godinama, uvijek s istim žarom, apsolutno se nalazivši u toj prezanimljivoj i jedinstvenoj djevojčici. Tu sam knjigu u životu pročitala preko 50 puta, zadnji put kao odrasla osoba. S druge strane, barbike su mi bile ok, ali nikad nisam bila opčinjena s njima niti se identificirala.
Tako da se ne bi složila da se sve djevojčice nalaze u princezama i da se teško naći u Pipi...Ovisi o karakteru djeteta. Zanimljivo je da ni u pubertetu nisam voljela mainstream, već subkulture - ima li to kakve veze, ne znam.
Što se tiče prirodne inklinacije nekim igračkama, ima mi to smisla. Gledajući vlastito dijete - lutkice i plišance uredno zavitla u najudaljeniji kut sobe, dok preferira kockice i lopte. No, s druge strane, trenutno su mu hit ona mala kolica za lutke, po cijele dane ih gura po stanu.
I ja sam kao dijete voljela Pipi, a barbiku nisam nikad imala (moji roditelji to ne bi pustili u kuću). Ja sam Pipi voljela zbog slobode koju je imala i koja je bila i ostala među mojim prioritetnim životnim imperativima. Moj komentar na Pipi kao poželjni uzor za odgoj ženske djece je bio to da ona poprilično visoko postavlja ljestvicu. Mislim da se većina curica lakše može identificirati s Anikom nego s Pipi. Kako bi rekao moj sin, Pipi je "previše moćna i zbog toga se pravi važna pred Anikom i Tomijem".
spuzva bob je super :Da gdje bi svrstale spuzvu boba ?
osim sto branim da se djetetu kupi usisivac za igranje. to nikako ne mogu pregoriti.
a usisivač smo MU kupili kao i kuhinju kad je izrazio želju
Previše je drugog u svijetu spolno određeno, da bi se sve moglo pripisivati igračkama. Ili je spolnost mm-a, koji je jednako brižan roditelj kao i ja, možda upitna?
I mi obožavamo Lauras Stern. Posebno mi se sviđa Laurin tata koji je u potpunosti posvećen djeci. Negativnoj listi pridodajem crtić "Hello Kitty!". Nakon što sam vidjela taj užas, izbjegavam sve s likom Kitty u širokom luku.
Ne živim u iluziji da Janu mogu, pa čak i želim poštedjeti svih stereotipa vezanih za njezin spol jer ona ipak mora funkcionirati u ovom svijetu. Dakle, ne tjeram kontru, roze stvari nisu zabranjene, ali ja ih kupujem vrlo rijetko. Bježeći od kiča često završimo na odjelu za dečke, a haljine uglavnom ne kupujemo jer su nam nepraktične. Zašto bi bila zakinuta u parkiću u odnosu na dečke zbog nespretne odjeće...
Pohvaljujem temu vrlo i izražavam žaljenje zbog nedostatka vremena za udubljivanje.
i meni je u djetinjstvu pipi bila zanimljiva i zabavna, ali niposto netko s kim bih se zeljela poistovjetiti, upravo zbog te nerealnosti. za razliku od razma (od iste autorice) ili kusanovog koka, koji su mi, iako djecaci, bili mnogo blizi upravo zbog svoje obicnosti i nesavrsenosti.
a za mene se na bijeloj listi svakako nalazi i heidi, pa i little women (koja je ovdje spomenuta u drukcijem svjetlu). i bez obzira, i upravo zato, sto povijesni kontekst u tim pricama ne ide na ruku zenama, mislim da su i heidi, i jo march i njezine sestre, dojmljive i snazne. pa i gerda u andersenovoj snjeznoj kraljici (ajme, andersenove bajke na rozo-plavoj listi, uz bok cak i nekakvim macho-stripovima
).
i ne svidja mi se kako se ovdje istjeruje mak na konac preispitujuci podobnost svake knjige u kojoj su zenski likovi loseg karaktera - to me podsjeca na onu filmsku/tv jeftinu politicku korektnost po kojoj crni ili gay likovi ne smiju ni slucajno biti nimalo zlocesti.
zasto bi zenskom djetetu bili nuzno potrebni likovi poput pipi, lare croft ili powerpuff girls
i kad vec spominjete usisavac
ja sam svjesna da bi moja mala itekako bila odusevljena usisivacem. mada mater nikad nije vidjela s tim u ruci.
inace, zdenka, i mala i ja obozavamo spuzvu boba, al recimo jedna moja frendica je rekla da svojoj djeci ne dozvoljava taj crtic. ne znam iz kojeg razloga, moram je pitati, al me zacudilo. moja mala zna gledati i simpsonove, ponekad, mada sam svjesna da nista ne konta gledajuci ih i da to uistinu nije za njen uzrast.
a propos heidi - evo mi kupili taj crtic u kompletu (onu staru japansku verziju, koju ja smatram originalom, sve drugo mi je bljak) i gledamo, i mogu reci da je stvarno predivan. nisam znala da je lauras stern tako lijep crtic, bas cu slijedeci put kad budem u ch malo vise obratiti paznju na to. mi uglavnom gledamo crtice s zivotinjama. recimo madagaskar i "over the hedge" il felixa.
U potpunosti se slažem s wildflower.
OT, ja sam dugo vremena gajila nevjerojatne predrasude prema Spužvi Bobu, vjerojatno zbog tog njegovog žutog izgleda i hoznica, ali kad sam ga jednom pogledala postala sam pravi fan. To je izvanredno duhovit crtić, upravo je avangardan, likovi su izvrsni i izvrsno psihologizirani, perfektno je sinkroniziran, u njemu nema nekog nasilja (osim možda kakve manje tučice), naglašava se prijateljstvo... Jednom riječju, odlično.
Meni se upravo to dopalo. Zato kažem da ovisi o karakteru i temperamentu djeteta.
A kad uzmemo za primjer te zloglasne barbike - ni kao mala nisam kužila koja je fama oko njih. Uvijek su mi bile prilično beskrvne i bezvezne, dok mi je Pipi imponirala upravo zbog tog avanturizma i itekako sam se mogla poistovjetiti s nekim tako punokrvnim...Kod barbika me fascinirala jedna druga stvar - te sićušne cipelice, pribor za jelo, mala kada... Odnosno, accessories. Ta bezveznjaču sam jedva primjećivala uz te genijalne, sićušne predmete, pa se i dan danas raspametim kad u dućanu vidim minijaturnu kuhinju za barbike sa svojim najstinijim detaljima
Što se tiče teme u užem smislu, uopće mi se ne sviđa ideja bespolnosti, niti se bojim poruka koju šalje određena igračaka (osim oružja, koje ne mislim tolerirati). Prilično živo se sjećam vlastitog djetinjstva i smatram da će dijete, koje se odgaja tako da promišlja o svojim osjećajima i mislima i da bude autentičan u svojim željama i htijenjima, sasvim dobro naći svoj put bez obzira na to kupujemo li mu Action manove, barbike, Baby bjorn i ostale popularne igračke "s porukom".
meni se ne cini da je ovo istjerivanja maka na konac, niti cemo organizirati spaljivanje knjiga, dapace... zanimljivo mi je cuti od vas ostalih, koje knjigice vam se svidjaju il za koje ste culi da su dobre. recimo konkretno, laura stern poznajem po imenu, al ne po sadrzaju. sad me zaintrigriralo i procitat cu je malo.ne svidja mi se kako se ovdje istjeruje mak na konac preispitujuci podobnost svake knjige u kojoj su zenski likovi loseg karaktera - to me podsjeca na onu filmsku/tv jeftinu politicku korektnost po kojoj crni ili gay likovi ne smiju ni slucajno biti nimalo zlocesti.
samo sto u nase vrijeme, barem mojeKod barbika me fascinirala jedna druga stvar - te sićušne cipelice, pribor za jelo, mala kada... Odnosno, accessories.
Nije li ti zanimljivo kako to mračno razdoblje sponzorstva
Oooo barbike! Ja sam negdje (ko klinka) našla samo glavu i čuvala sam ju u kutijici
Patrik je otkačio na isto što i Luna - kod Buffy se neki dan raspametio na malene štiklice i baš je bio jadan i tužan kad su ga curke sprašile.
Danas je kuhao. Pa vozio kamion. I obožava alat. Ali baš zapinje za lutkice, pa možda ubodemo jednu. Bitno da se razvija, isprobava i upoznaje svijet oko sebe. A ja ga učim da je loše optuživati ili se čuditi nekome tko se ne igra kao većina, tko ne izgleda kao većina isl. Trpamo u mentalne ladice, pa kad jednom zatreba - da ima nekaj pametno za izvuć
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom