Odgoj djece u duhu ravnopravnosti spolova

[petarpan]

iz mog primjera:
zajedničko kućanstvo-mama, tata, ja, dida,baka...
dida i baka sve rade u zajedničkom dogovoru, odnos je prepun poštovanja i ljubavi, nema muško-ženskih poslova. odgajaju me vlastitim primjerom, ne napominjući posebno "ravnopravnost spolova".

mama i tata u totalnoj disfunkciji, stari udara hercegovački način, stara prati, ne trebam više nadodavati, jel da?!

primjerom dide i bake usadila mi se ta velika obiteljska "vrijednost" i nikada me nije napustila...nakon toga,više mi nisu bili normalni ostali odnosi i u svim svojim odnosima nakon toga, bilo prijateljskim, poslovnim, ljubavnim borila sam se za taj svoj "komadić sunca".

[leonessa]

Prijavljuje se još jedan fan Spužva Boba, izvrstan crtić. Moj najdraži lik iz djetinjstva je bila Pipi, obožavala sam je i bila mi je totalni idol (psihički i fizički ), sjećam se dana kad su mi poklonili lutku Pipi i to je jedina lutka koju imam i danas i sa kojom se sada igra moj sin .

a barbiku nisam nikad imala (moji roditelji to ne bi pustili u kuću)

Ja se ne sijećam da su barbike postojale u moje vrijeme ali nikako nisam za takve isključivosi, to mi je isto kao ono sa oružjem kod dječaka, sinu ne kupujem igračke-oružje ali naravno da ima par plastičnih pištoljčića, vjerujem da kad se nešto previše forsira da se postigne kontraefekt. Oni ljudi iz priče sa legićima (malo ženskih likova) su mi načisto smiješni. Možda čak i opasni.
Smatram i dalje da se najbolje uči na primjeru i da će moj sin odrastajući u obitelji u kojoj mama i tata nastoje biti kompletni i ravnopravni u svemu, u kojoj podjele poslova nastaju po afinitetima a ne po nekim zadanim muško-ženskim pravilima najbolje shvatiti bit ravnopravnosti spolova. A za situacije van obitelji u kojima ravnopravnost nije postignuta smo tu da mu ih objasnimo.

[Blazenka]

MOgla bih potpisati Zdenkin post u mnogo čemu. Ona mi je doduse, vjerujem kao i mnogima ovdje, forumski idol. Uvijek s malo riječi sve kaze.

Mene i moju sestru roditelji su odgajali drugacije od vremena u kojem sam rodjena. Danas bi se reklo, vizionarski, za neko buduce vrijeme. Zapamtila sam jednu tatinu izjavu, da je vrlo ograniceno selektirati stvari na zenske i muske, da svi mi trebamo znati sto vise toga - iz jednostavnog razloga - naucimo se prvo osloniti na sebe, a onda na druge. U tom duhu, mi smo u obitelji svi radili sve. Tata je pomagao mami i obrnuto. Meni se to tako usadilo u pamcenje da ja u biti nemam nikakvih predrasuda, a srecom nema ih niti moj muz, tako da se moja zivotna situacija udajom nije promijenila. Tako ucimo i nase dijete.

I on je, Zdenka, majstor od kuhinje i u ducanu smo imali identicnu situaciju sto se tice komentara.

Mislim da apsolutno sve ovisi o nama samima. Kako ucis svoje dijete, tako ce i biti. Ako ono vidi da jedan i drugi roditelj rade sve, bez selekcije, onda ce mu to biti jedna prirodna situacija koju sigurno nece komentirati.

[VedranaV]

Tek sad vidim da ste izdvojili temu. Super!

Kod nas je usisavač igračka bio super zanimljiv, dijelom i zbog kuglica stiropora koje lete u njemu kad ga uključiš. A i pravi je zanimljiv povremeno .

Ja ipak molim da nastavite barem s bijelom listom. Lijepo mi je povremeno pročitati neku knjigu u kojoj ne moram svako malo nešto razjašnjavati i komentirati.

Dugometražni crtani film Č. zgode šegrta mi ima dosta stereotipa i povremeno omalovažavanja, za knjigu se ne sjećam da je bila takva. Kratki crtići mi nisu toliko problematični, ima jedan s vrlo aktivnom kćerkom Pepeljuge, izvrsnom u mačevanju. Jest da se sve vrti oko udaje, ali ajde, bar je neki ženski lik pokazao znanje u nečem drugom osim u spletkarenju i zabavljanju.

[VedranaV]

Fali mi Hlapića u imenu crtića.

[vertex]

Crtica o prirodnoj inklinaciji nekim igračkama:
Moja su oba dečka dobila po bebu na poklon. A. kad je imao negdje 3 godine. Shvatila sam da nema ni jednu i da je neće ni od kog ni dobiti, pa smo tata i ja otišli u kupovinu. Tati nije bilo svejedno (ja umirala od smijeha) i navijao je za bebu sa šiltericom koja je mogla biti dečko. Predlagali smo razna imena, i A. je nakraju odlučio da se zove Bartul. Sljedeće jutro beba je postala žensko s mojim imenom! Ponekad s njom spava, ali se baš nikad nije igrao s njom, kao ni s plišancima.
Za D. smo naručili bebu od prijateljice za 1. rođendan (tata je već i zaboravio da bi nekad imao primjedbi). E ta beba je pažena i mažena, jedino što nema ime. D. je nosi, hrani, vozi, sprema na spavanje, i samo jednom joj je glavu izlupao o zid (nije bilo posljedica). Ostale omiljene igre: vezivanje konopa za sve i svašta, igra plastičnim alatom i kuhanje.

[Vlvl]

Ja sam voljela čitati Truhelkinu trilogiju: Zlatne dance, Gospine trešnje, Crne i bijele dane. Jest da tamo Anica pomaže u kući, kuha, mete, šije, a Dragaš i Ćiro trče okolo i dobro se zabavljaju, ali to je bilo početkom 20. stoljeća. Osim toga i mala se kroz knjigu više puta potuži (ne da joj to pomogne - majka joj samo objasni da stvari stoje tako).
Obožavala sam Pradevojčicu Desanke Maksimović (to se vjerojatno u hr. knjižnicama više ne može nabaviti), ali tu se junakinja izbori za drugačiji tretman u zamišljenom davnom m/ž društvu na račun svoje umjetničke nadarenosti koja je plemenu potrebna, a ne samo zato što je htjela.
Pročitala sam bar pet puta "U pustinji i prašumi" ali kad je došlo mom sinu za lektiru i ponovo je uzela u ruke :shock: onda smo odradili nakon čitanja razgovor na temu pristupa m/ž, inferiornim crncima, lažljivim Arapima...
I jako volim od Madeleine L'Engle: Nabor u vremenu i Vjetar u vratima, to je već za veće klince, bar 12-13 godina. Ali mog se klinca to nije dojmilo.

[piplica]

Ako mene pitate, kod nas je doma još uvijek srednji vijek, a ako pitate MM će vam reći da smo potpuno ravnopravni... Istina je da se on ravnopravno kao i ja bavi sa djecom (hranjenje, presvlačenje, kupanje, igre, šetnje, priče), a sve ostalo je moja briga.
Mi njima, naravno, stalno objašnjavamo da su dečki i cure u svemu ravnopravni, ali uzalud je to kad im primjerom ne pokazujemo...

[zrinka]

koja zanimljiva tema
sto sma sve propustila

cure, uvijek me iznova obradujete pametnim i duhovitim komentarima

[ivana zg]

Ja sam se često "brinula" zbog stvari koje spominjete, ali sam čitajući Vaše komentare shvatila da je stvarno neutemeljeno tvrditi da one djevojčice koje se igraju "nepodobnim" igračkama u budućnosti praktički "čeka sve osim pameti"......po onom što pišete djevojčice bi se od malena trebale igrati "muškim" igračkama "i pokazivati interes za neke "muške" poslove, akcije, igre ili viđenje svijeta da bi jednog dana bile emancipirane žene?

Što je loše što djevojčica želi postati žena kroz kako vi kažete "ženske nepodobne igračke"...što je loše u šminkanju, ljuljanju bebe i usisavanju plastičnim usisavačom a nije loše u skakanju s drveta?

Je li loše to što kao i dječak treba naučiti kroz igru o svijetu u kojem živi, o higijenskim navikama i brizi za sebe i druge, što uči o empatiji? Zašto bi takve igračke bile podobne za dečke a nepodobne i stereotipne za curice- ne odgajamo li ih isto?

Nije mi jasno zašto se djevojčice moraju igrati ne feminiziranim igračkama da bi bile emanicipirane?

Zašto si pametan ako slušaš operu a ne npr. Rozgu...cool ako si u crnom a ne u rozom....ako voliš alternativu a ne narodnjake...ako nosiš samo cipele s ravnom petom a ne štikle....ako si crna a ne plava...ako si lijepa a ne pametna....ako kuhaš dok muž gleda tekmu.....zašto to ikome smeta ako ne smeta dotičnoj, osobi nije li diskriminacija ljude rangirati ovako?



Zabranjivanje igračaka osim onih koji izazivaju agresiju je upravo meni diskriminirajuće....zašto bi se dječak morao igrati s lutkom ili usisavačamo da poslije bude " dobar, feminizirani muž" ili djevojčica mora biti Pipi da bi bili emancipirana...ili obrnuto?

Obitelj kao primjer je sigurno naj bitnija, ali ne zavaravajmo se...možemo mi svoju djevojčicu odgojiti kao jaku i odvažnu, školovanu, ravnopravni i slobodnu ne diskriminiranu ali svijet će joj jednog dana nažalost pokazati surovu stvarnost npr. manjom plaćom za isti posao koji obavlja muškarac......kad se to dogodi neće joj biti bitno s čim se igrala, kako je odgajana nego koliko je spremna takve stvari prilagoditi sebi i boriti se protiv toga ili ne boriti se?

[Ms. Mar]

Točno je ivana zg to što kažeš - da se razbijanje predrasuda ne može temeljiti na nekim drugim predrasudama. Ali ne bih rekla da je to ovdje slučaj. Radi se samo o obraćanju pažnje na niz nekih malih, naizgled nebitnih stvari kojima je protkana naša kultura, a koje ipak utječu na formiranje stavova. Ne bih rekla da se radi o tome da netko svom djetetu brani da se igra sa tipično muškim ili ženskim igračkama.
S druge strane, mislim da osim što treba njegovati ravnopravnost, da istovremeno treba paziti da njegujemo i različitost. Čini mi se da su se neke žene danas odrekle svoje prave ženske moći iz težnje da budu ravnopravne i ostvare svoju ravnopravnost.

[Zuska]

Ms. Mar, što smatraš pod pravom ženskom moći?

[Ms. Mar]

Ms. Mar, što smatraš pod pravom ženskom moći?

Mislim da nam se danas događa da iz straha da ne budemo tamo neke žene koje su mame i koje kuhaju, čiste kuću, koje su nježne, koje nose haljinu... ponekad zaboravljamo kako je lijepo biti mama, kuhati, čistiti, biti nježna i nositi haljinu. Mislim da iz straha da ne uzmemo ulogu koju nam nameće društvo, ponekad izbjegavamo nešto što bismo možda i same odabrale. Npr. danas je mali broj žena koje doje. Do takve situacije je dovelo i to što je dojenje u jednom momentu izgubilo cijenu iz perspektive same žene, majke. A izgubilo je cijenu zato što je drugi izbor značio da žena ima veću slobodu, odnosno mogućnost da bude ravnopravnija.