sorry, ali morammagriz prvotno napisa
![]()
šmizl mali![]()
jaooo, meni je srcedrapateljno to što oni jadničci znaju da ih čeka neizbježno, i nastoje se s tim nositi kao veliki, ostajući pritom ipak mali i ranjivi.magriz prvotno napisa
da kojim slučajem tete u vrtiću nisu tako divne kako jesu, pojela bih se od muke. sad mi je tisuću puta draže što nam je adaptacija u onim "proljetnim" jaslicama prošla bezbolno, jer da je kojim slučajem imao problema u adaptaciji s tetom iz tog vrtića (s kojom sam se, btw. neslavno rastala u srpnju), umrla bih od tuge.
Jakov ciki kao i inače, popodne do (moje) iznemoglosti, navečer pred spavanje i čitavu noć. ujutro kad se konačno odlučim ustati, buni se kad ga ištekavam ako se prije toga sam ne probudi i otkači. kako Fran i dojenje?
i samo da vam ispričam scenu koja mi se upravo odigrava pred očima:
prije jedno pola sata došao mi je u ured tip iz partnerske firme iz Slovenije, serviser. znam da je nedavno postao otac i pitam ga kako beba. a on: "evo ga tu ispred u autu." ja izašla, a pred uredom stoji njegova ženica s jednomjesečnom bebicom. ja ju pozvala da se skloni s bebom s vjetra i hladnoće, a ona: "hvala, gladan je". ja: "uđite, raskomotite se." uglavnom, u uredu mi sjedi ženica s bebačem na ciki, i osim moje tipkovnice, čuje se još samo mljackanje dojenčeta.
eh, kad to usporedim s Jakovljevim egzibicijama: cika u ustima, nemirne oči u potrazi za zabavom na 180° od cike, dubljenje na glavi s nogama u zraku, šarafljenje po drugoj s prstićima, pljeskaje po trbuhu, i najnovija fora: kad konačno odluči da je završio, poliže ciku ko sladoled i kaže "lidzio"![]()




:
